Da li je Duh Sveti “On”, “Ona” ili “Ono”, muškog, ženskog ili srednjeg roda?



Pitanje: Da li je Duh Sveti “On”, “Ona” ili “Ono”, muškog, ženskog ili srednjeg roda?

Odgovor:
Uobičajena greška koja se pravi vezano za Duha Svetog je odnos prema Njemu kao prema srednjem rodu, što Biblija nikad ne radi. Duh Sveti je osoba. On ima osobine ličnosti, čini djela osobe i ima lični odnos. On ima uvid (1. Korinćanima 2:10-11). On ima znanje, što zahtijeva intelekt (Rimljanima 8:27). On ima volju (1. Korinćanima 12:11). On uvjerava o grijehu (Ivan 16:8). On izvodi čuda (Djela 8:39). On vodi (Ivan 16:13). On posreduje između osoba (Rimljanima 8:26). Njega treba poslušati (Djela 10:19-20). Njemu se može lagati (Djela 5:3), opirati (Djela 7:51), On se može rastužiti (Efežanima 4:30), može se huliti na Njega (Matej 12:31), čak ga možemo i uvrijediti (Hebrejima 10:29). On je povezan sa apostolima (Djela 15:28) i sa svakim članom Trojstva (Ivan 16:14; Matej 28:19; 2. Korinćanima 13:14). Ličnost Duha Svetog je nesumnjivo prisutna u Bibliji, ali šta je sa spolom?

Lingvistički, jasno je da muška teistička terminologija dominira Pismom. U oba Zavjeta, izjave vezane za Boga koriste zamjenice muškog roda. Određena Božija imena (npr, Jahve, Elohim, Adonai, Kurios, Teos, itd.) su u muškom rodu. Bogu nikad nije dano žensko ime, niti su se koristile zamjenice ženskog roda vezano za Njega. O Duhu Svetom se govori u muškom rodu u cijelom Novom zavjetu, iako je riječ za “duh” sama po sebi (pneuma) ustvari srednjeg roda. Hebrejska riječ za “duh” (ruach) je ženskog roda u Postanku 1:2. Ali rod riječi na grčkom ili hebrejskom ne govori ništa o određivanju spola.

Teološki govoreći, pošto je Duh Sveti Bog, možemo izvući određene tvrdnje o Njemu, iz opštih tvrdnji o Bogu. Bog je duh, nasuprot fizičkom ili materijalnom. Bog je nevidljiv i duh (bez tijela) – (Ivan 4:24; Luka 24:39; Rimljani 1:20; Kološani 1:15; 1. Timoteju 1:17). Radi toga nijedna materijalna stvar nije nikad korištena da predstavlja Boga (Izlazak 20:4). Ako je spol osobina tijela, onda duh nema rod. Bog, u svojoj suštini, nema spol.

Spolna identifikaicja Boga u Bibliji nije jednodušna. Mnogi ljudi misle da Biblija predstavlja Boga u isključivo muskim terminima, ali to nije tako. Za Boga se u Knjizi o Jobu kaže da rađa, a u Izaiji On sebe predstavlja kao majku. Isus opisuje Oca kao ženu koja traži izgubljeni novčić u Luki15 (a sebe kao “kvočku” u Mateju 23:37). U Postanku 1:26-27 Bog kaže: “Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju!”, a zatim: “Tako stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih”. Prema tome, slika Božija je bila muško i žensko – ne jedno ili drugo. Ovo je dalje potvrđeno u Postanku 5:2, što se može bukvalno prevesti kao “Kao muško i žensko stvori ih, blagoslovi ih i dade im ime čovjek (Adam)”. Hebrejski izraz “adam” znači “čovjek” – kontekst pokazuje da li to znači “čovjek” (nasuprot ženi) ili “čovječanstvo” (u sveopštem smislu). Stoga, do kojeg god nivoa da je čovječanstvo stvoreno na Božiju sliku, to nije pitanje roda.

Prikazivanje muškog roda ipak nije bez značaja. Drugi put kada se za Boga kaže da se otkrio u fizičkom obliku je bilo kad su učenici pitali Isusa da im pokaže Oca, u Ivanu 14. On odgovara u 8. stihu, govoreći: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca”. Pavle razjašnjava da je Isus bio prava slika Boga u Kološanima 1:15, zovući ga “slika nevidljivoga Boga”. Ovaj stih je uvijen u odjeljak koji pokazuje Kristovu superiornost nad svim stvorenjem. Većina drevnih religija vjeruje u panteon – i u bogove i u božice – koji su vrijedni slavljenja. Ali ono što izdvaja judeo-kršćanstvo je vjerovanje u jednog vrhovnog Stvoritelja. Korištenje muškog roda u jeziku više odgovara tom odnosu stvoritelja i stvorenja. Kao što muškarac ulazi u ženu spolja da je učini trudnom, tako Bog stvara univerzum izvana, umjesto da ga rađa iznutra... Kao što žena ne može sama sebe učiniti trudnom, tako ne može ni univerzum stvoriti sam sebe. Pavle odražava tu ideju u 1. Timoteju 2:12-14, kada upućuje na taj redoslijed stvaranja kao na šablon crkvenog poretka.

Na kraju, koje god da je naše teološko objašnjenje, činjenica je da je Bog koristio isključivo izraze za muški rod u odnosu na sebe i skoro isključivo istu terminologiju, čak i u metaforama. U Bibliji nas uči kako da govorimo o Njemu i koristi izraze u muškom rodu. Dakle, iako Duh Sveti u svojoj suštini nije ni muškog ni ženskog roda, ispravno je odnositi se prema Njemu u muškom rodu, radi svojstva Njegovog odnosa prema stvorenju i biblijskom otkrivenju. Ne postoji nikakva biblijska osnova da ga gledamo kao “ženskog” člana Trojstva.



Vrati se na bosansku stranu



Da li je Duh Sveti “On”, “Ona” ili “Ono”, muškog, ženskog ili srednjeg roda?