Šta je Božija volja?



Pitanje: Šta je Božija volja?

Odgovor:
Kada govore o Božijoj volji, mnogi ljudi u Bibliji vide njena tri aspekta. Prvi je poznat kao Božija sveopšta dobra volja kojom je učinio sve lijepo, suverena ili sakrivena. To je Njegova “krajnja” volja. Ovo shvatanje Božije volje dolazi iz prepoznavanja Božije suverenosti i drugih strana Njegove prirode. Taj izražaj Božije volje se fokusira na činjenici da je Bog suvereno odredio sve što treba da se desi. Drugim riječima, ne postoji ništa što se dešava van Njegove suverene volje. Ovaj aspekt Božije volje možemo vidjeti u stihovima kao što su Efežanima 1:11, gdje čitamo da je Bog taj koji “sve čini po odluci volje svoje”, i Job 42:2: “Znam, da sve možeš, da se ne može smesti što naumiš”. Ovaj pogled na Božiju volju se bazira na činjenici da se, pošto je On suveren, Njegova volja nikad ne može osujetiti. Ništa se ne dešava van Njegove kontrole.

Ovo razumijevanje Njegove suverene volje ne podrazumijeva da Bog prouzrokuje sve što se desi. To prije znači da, pošto je On suveren, On je taj koji barem mora da dozvoli i dopusti bilo šta šta što se desi. Ova strana Božije volje znači da, čak i kada Bog pasivno dozvoli stvarima da se dogode, On mora da odabere da ih dopusti, jer On uvijek ima moć i pravo da se umiješa. Bog uvijek može odlučiti da ili dozvoli ili zaustavi djela i događaje ovog svijeta. Stoga, kako On dozvoljava stvarima da se dese, one su Njegova “volja”, u tom smislu ove riječi.

Iako je Božija suverena volja često sakrivena od nas dok se ne dogodi, postoji i drugi aspekt Njegove volje koji je nama jasan: Njegova opažajuća ili otkrivena volja. Kako samo ime kaže, ovo znači da je Bog odlučio da otkrije jedan aspekt svoje volje u Bibliji. Otkrivena Božija volja je Njegova objavljena volja vezano za to šta bi mi trebalo ili ne bi trebalo da radimo. Na primjer, radi Njegove otkrivene volje mi znamo da je Božija volja da ne krademo, da volimo svoje neprijatelje, da se pokajemo za svoje grijehe i da budemo sveti kao što je i On svet. Ovaj izražaj Božije volje je otkriven i u Njegovoj Riječi i u našoj savjesti, čime je Bog napisao svoj moralni zakon u srcima svih ljudi. Božiji zakoni, bilo da se nalaze u Pismu ili u našim srcima, su vezani za nas. Kada smo im neposlušni, mi odgovaramo za to.

Razumijevanje ovog aspekta Božije volje otkriva da iako mi imamo izbor i mogućnost da ne poslušamo Božije zapovijedi, nemamo pravo da to uradimo. Stoga nema izgovora za naš grijeh i ne možemo tvrditi da time što biramo da griješimo samo ispunjavamo Božiju suverenu odredbu ili volju. Juda je ispunio Božiju suverenu volju time što je izdao Krista, baš kao što su je ispunili i Rimljani koji su ga razapeli. To ne opravdava njihov grijeh. Time nisu bili manje izopačeni ili manje izdajnici, i odgovorni su za svoje odbijanje Krista (Djela 4:27-28). Čak i ako po svojoj suverenoj volji Bog dozvoli ili dopusti neki grijeh, mi mu i dalje odgovaramo za taj grijeh.

Treći aspekt Božije volje koji vidimo u Bibliji je Njegova ugodna i savršena volja. Ova strana Božije volje opisuje Njegov stav i određuje nam ono što mu je ugodno. Na primjer, iako je jasno da se Bog ne raduje smrti bezbožnika, također je jasno da On odlučuje o njihovoj smrti i određuje je. Ovaj izražaj Božije volje je otkriven u mnogim stihovima Pisma, što ukazuje na ono što jeste ili nije Bogu milo. Na primjer, u 1. Timoteju 2:4 vidimo da Bog želi “da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine”, a ipak znamo da je Njegova suverena volja u Isusovim riječima: “Nitko ne može doći k meni, ako ga ne povuče Otac, koji me posla. I ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan” (Ivan 6:44).

Ako ne pazmo, lako možemo postati preokupirani ili čak opsesivni traženjem Božije “volje” za naše živote. Kakogod, ako je ta volja koju tražimo Njegova neznana, skrivena i ugodna volja, naš zahtjev je budalast. Bog nije izabrao da nam otkrije tu stranu svoje volje. Ono što bi mi trebalo da tražimo da znamo je Njegova opažajuća i otkrivena volja. Pravi znak duhovnosti je kada tražimo da znamo i živimo prema Božijoj volji kako je otkrivena u Pismu, a ona se može sumirati u sljedeće: “Budite sveti jer sam ja svet” (1. Petrova 1:15-16). Naša odgovornost je da poslušamo otkrivenu Božiju volju i ne nagađamo šta bi Njegova skrivena volja za nas mogla biti. Dok tražimo da budemo “vođeni Duhom Svetim”, ne smijemo nikad zaboraviti da nas Duh Sveti prvenstveno vodi pravednosti i tome da budemo preobraženi u lik Kristov, tako da naši životi proslave Boga. On nas poziva da živimo svoj život prema svakoj riječi koja izlazi iz Njegovih usta.

Živjeti prema Njegovoj otkrivenoj volji bi trebalo da bude glavni cilj ili svrha naših života. Rimljani 12:1-2 sažimaju ovu istinu, da smo pozvani da prikažemo “svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje”. Dalje kaže: “Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobražujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” Kako bismo znali Božiju volju, trebalo bi da uronimo u Njegovu pisanu Riječ, natapajući njom svoje umove i moleći se da nas Duh Sveti transformiše kroz obnavljanje istih, tako da posljedica toga bude dobra, dopustiva i savršena – volja Božija.



Vrati se na bosansku stranu



Šta je Božija volja?