Šta znači to da je Bog sveprisutan?



Pitanje: Šta znači to da je Bog sveprisutan?

Odgovor:
Prefiks sve dolazi od latinske riječi koja i znači “sve”. Dakle, reći da je Bog sveprisutan je isto što i reći da je On prisutan na svakom mjestu. U mnogim religijama, Bog se smatra sveprisutnim, dok je i u judaizmu i u kršćanstvu ovaj pogled dalje podijeljen na Božiju transcendentalnost i imanentnost. Iako Bog nije u potpunosti uronjen u svu strukturu stvorenog (panteizam), On je prisutan na svakom mjestu u svako vrijeme.

Božija prisutnost je stalna u svemu stvorenom, iako možda nije otkrivena na isti način u isto vrijeme ljudima na svakom mjestu. Nekad je On možda aktivno prisutan u nekoj situaciji, dok možda ne otkriva da je prisutan u nekoj drugoj okolnosti na nekom drugom području. Biblija otkriva da Bog može biti prisutan i osobi na takav način da joj se manifestuje (Psalam 46:1; Izaija 57:15) i prisutan u svakoj situaciji u svemu stvorenom u bilo koje vrijeme (Psalam 33:13-14). Sveprisutnost je Božiji način da bude prisutan u svakom rasponu vremena i prostora. Kako je On prisutan u svem vremenu i prostoru, Bog nije lokalno ograničen ni na jedno mjesto niti na neki vremenski period. On je svuda i u svakom sadašnjem trenutku. Nijedna molekula ili atom nisu tako mali za Njegovu prisutnost, niti je ijedna galaksija prevelika da bi je Bog okruživao. Ali ako uklonimo ili pomjerimo bilo šta stvoreno, On bi i dalje znao za to, jer On zna za svaku mogućnost ili vjerovatnost, bilo da to postoji upravo sada ili ne.

Bog je po prirodi prisutan u svakom aspektu prirodnog reda stvari, na svaki način, u svako vrijeme i na svakom mjestu (Izaija 40:12; Nahum 1:3). On je aktivno prisutan na različite načine u svakom historijskom događaju, kao onaj koji pažljivo vodi sve situacije (Psalam 48:7; 2. Ljetopisa 20:37; Daniel 5:5-6). Bog je na poseban način prisutan u životima onih koji ga pozivaju, koji zastupaju za druge, koji ga obožavaju, koji traže i koji sa ozbiljnošću mole za oproštenje (Psalam 46:1). Krajnje, prisutan je u osobi svog Sina, Gospoda Isusa Krista (Kološanima 2:19) i na neobjašnjiv način je prisutan u sveopštoj crkvi koja pokriva zemlju i koju vrata paklena neće nadvladati.

Baš kao što je Božije sveznanje paradoksalno ograničenom ljudskom umu, tako je i Njegova sveprisutnost. Jedan od paradoksa je važan: Božija prisutnost u paklu, mjestu na koje su poslani opaki i gdje, radi svog grijeha, trpe neograničen i neprestan Božiji gnjev. Mnogi tvrde da je pakao mjesto odvojenja od Boga (Matej 25:41) i ako je tako, onda se ne može reći za Boga da je na mjestu koje je odvojeno od Njega. Međutim, opaki u paklu izdržavaju Njegov vječni gnjev, kako i Otkrivenje 14:10 govori o patnji opakih u Janjetovoj prisutnosti. To da bi Bog trebalo da bude prisutan na mjesti za koje se kaže da je mjesto na koje će opaki biti poslani, prouzrokuje određenu zapanjenost. Kakogod, ovaj paradoks se može objasniti činjenicom da Bog može biti prisutan – pošto On ispunjava sve stvari svojom prisutnošću (Kološanima 1:17) i drži sve riječju svoje sile (Hebrejima 1:3) – a ipak ne neophodno biti svuda kako bi blagoslovio.

Baš kao što je Bog nekad odvojen od svoje djece radi grijeha (Izaija 52:9) i kao što je daleko od zlih (Izreke 15:29), kao što naređuje bezbožnim stvarima tame da se odvoje za vječnu kaznu na kraju vremena, Bog je i dalje usred svega. On zna šta trpe duše koje su sada u paklu; On zna njihovu muku, njihov vapaj za odmorom, njihove suze i žaljenje radi vječnog stanja u kojem su se našli. On je tamo kao trajni podsjetnik na njihov grijeh koji je stvorio jaz između njih i svakog blagoslova koji bi im inače bio darovan. On je tamo na svaki način, ali ne pokazuje nijednu svoju osobinu osim gnjeva.

Slično tome, On će također biti u nebu, ispoljavajući svaki blagoslov koji ovdje čak ne možemo ni da zamislimo; On će biti tamo pokazujući svoj mnogostruki blagoslov, svoju mnogostruku ljubav i mnogostruku dobrotu – zaista, sve osim svog gnjeva. Božija sveprisutnost bi trebalo da nas podsjeća da se ne možemo sakriti od Njega kada zgriješimo (Psalam 139:11-12), a ipak mu se možemo vratiti u pokajanju i vjeri a da čak ne moramo ni da se pokrenemo (Izaija 57:15).



Vrati se na bosansku stranu



Šta znači to da je Bog sveprisutan?