Pitanje
Da li Bog mijenja svoje mišljenje?
Odgovor
Malahija 3:6 izjavljuje: “Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka!” Slično, Jakov 1:17 nam govori: “Svaki dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene”. Značenje Brojeva 23:19 ne može biti jasnije: “Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni?” Ne, Bog ne mijenja svoje mišljenje. Ovi stihovi potvrđuju da je on stalan i nepromjenljiv.
Kako onda objašnjavamo stihove kao što je Postanak 6:6: “Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.”? Također, u Joni 3:10 kaže: “Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.” Slično tome, Izlazak 32:14 proklamuje: “I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio.” Ovi stihovi govore o tome da se Gospod “pokajao” za nešto i djeluju kontradiktorno doktrini Božije nepromjenljivosti. Međutim, pobliže istraživanje ovih odlomaka otkriva da ovi stihovi nisu zaista indikatori da je Bog sklon promjeni. U originalnom jeziku, riječ koja se prevodi kao “pokajati” ili “popustiti” je hebrejski izraz za “biti žao zbog nečeg”. Time što nekome žao radi nečega ne znači da je došlo do promjene; to jednostavno znači da postoji žalost radi nečega što se desilo umjesto onoga što je trebalo da se desi.
Razmotrimo Postanak 6:6: “Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji”. Ovaj stih kaže da se on čak ražalostio u srcu. To govori da je Bog zažalio što je stvorio čovjeka. Ipak, očito on nije poništio svoju odluku. Umjesto toga, kroz Nou, omogućio je čovjeku da nastavi da postoji. Činjenica da smo živi danas je dokaz da Bog ne mijenja svoje mišljenje o tome što je stvorio čovjeka. Također, kontekst ovog odlomka je opis grešnog stanja u kojem je čovjek živio, i ljudska je grešnost, a ne čovjekovo postojanje, ono što prouzrokuje Božiju žalost. Pogledajmo Jonu 3:10: “…I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.” Opet, korištena je ista hebrejska riječ, koja se prevodi kao “žao zbog nečega”. Zašto je Bogu bilo žao zbog onoga što je planirao za Ninivljane? Zato što su oni promijenili srca i kao rezultat toga promijenili svoje puteve, od neposlušnosti do poslušnosti. Bog je u potpunosti dosljedan. On je krenuo da kazni Ninivljane radi njihovog zla. Međutim, oni su se pokajali i promijenili. Kao rezultat, Bog se smilovao na njih, što je u potpunosti dosljedno njegovom karakteru.
Rimljani 3:23 nas uče da su svi ljudi zgriješili i podbacili u Božijem standardu. Rimljani 6:23 tvrde da je posljedica toga smrt (duhovna i fizička). Dakle, ljudi Ninive su bili zaslužili kaznu. Svi mi se suočavamo sa istom situacijom; čovjekov odabir da griješi je ono što nas razdvaja od Boga. Ne možemo smatrati Boga odgovornim za sopstvenu tešku situaciju u kojoj se nalazimo. Dakle, bilo bi kontra Božijem karakteru ne kazniti Ninivljane, da su oni nastavili u grijehu. Međutim, oni su se okrenuli poslušnosti i zbog toga je Gospod odlučio da ih ne kazni, kako je ranije namjeravao. Da li je promjena kod Ninivljana obavezala Boga da uradi to što je uradio? Apsolutno ne! Bog ne može biti stavljen u poziciju obaveze prema čovjeku. On je dobar i pravedan, i odlučio je da ne kazni Ninivljane, radi promjene njihovih srca. Ako postoji nešto na šta ukazuje ovaj pasus, to je ukazivanje na činjenicu da se Bog ne mijenja, jer da Gospod nije poštedio Ninivljane, to bi bilo kontra njegovom karakteru.
Interpretacija dijelova Pisma na taj način da izgleda kao da Bog mijenja svoje mišljenje, je ljudski pokušaj da se objasne njegovi postupci. Bog namjerava da učini nešto, ali umjesto toga, učini nešto drugo. Nama to zvuči kao promjena. Ali Bogu, koji je sveznajući i suveren, to ne znači mijenjanje. On je uvijek znao šta će uraditi. On radi ono što treba da uradi, kako bi ljudski rod ispunio njegov savršeni plan. “…koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji… Rekao sam – ispunit ću, naumio sam – izvršit ću.” (Izaija 46:10-11). Bog je prijetio Ninivi razaranjem, znajući da će to prouzrokovati njihovo pokajanje. Prijetio je Izraelu uništenjem, znajući da će se Mojsije zauzeti za njih. Bog se ne kaje za svoje odluke, ali ga rastužuju stvari koje čovjek ponekad radi kao odgovor na njih. Bog ne mijenja svoje mišljenje, nego djeluje u skladu sa svojom Riječju, kao odgovor na naše postupke.
English
Da li Bog mijenja svoje mišljenje?
