Pitanje
Da li je zajednička molitva važna? Da li je zajednička molitva moćnija od molitve pojedinca koji se moli sam?
Odgovor
Zajednička molitva je važan dio života crkve, zajedno sa bogosluženjem, zdravom doktrinom, pričestom i zajedništvom. Prva crkva se redovno sastajala kako bi naučila apostolsku doktrinu, lomila hljeb i molila se zajedno (Djela 2:42). Kada se molimo zajedno sa drugim vjernicima, to može da ima jako pozitivan uticaj. Zajednička molitva nas izgrađuje i ujedinjuje dok dijelimo našu zajedničku vjeru. Isti Sveti Duh koji boravi u svakom vjerniku čini da se naša srca raduju dok slušamo hvalospjeve našem Gospodu i Spasitelju, povezujući nas zajedno u jedinstvenu vezu zajedništva koja se ne nalazi nigdje drugo u životu.
Onima koji su možda sami i koji se bore sa životnim teretima, može biti veliko ohrabrenje čuti kako ih drugi podižu do prijestola blagodati. Takođe, to u nama gradi ljubav i brigu za druge dok ih zastupamo u molitvi. U isto vrijeme, zajednička molitva će biti samo odraz srca pojedinaca koji učestvuju. Trebamo doći Bogu u poniznosti (Jakovljeva 4:10), istini (Psalam 145:18), poslušnosti (1. Jovanova 3:21-22), sa zahvaljivanjem (Filipljanima 4:6) i pouzdanjem (Jevrejima 4:16) . Nažalost, zajednička molitva takođe može postati platforma za one čije riječi nisu upućene Bogu, već onima koji ih slušaju. Isus je upozorio na takvo ponašanje u Mateju 6:5-8 gdje nas podstiče da ne budemo razmetljivi, da ne odužimo molitve ili ne budemo licemjerni u njima, već da se molimo tajno u svojim sobama kako bismo izbjegli iskušenje da budemo licemjerni u našim molitvama.
Ne postoji ništa u Svetom pismu što bi ukazalo na to da su zajedničke molitve „moćnije“ od pojedinačnih molitava u smislu većeg djelovanja Božje ruke. Previše hrišćana poistovjećuje molitvu sa „dobijanjem stvari od Boga“, a grupna molitva postaje uglavnom prilika za recitovanje liste naših želja. Biblijske molitve, međutim, imaju više djelova i obuhvataju cjelokupnu želju za ulaskom u svjesno i intimno zajedništvo sa našim svetim, savršenim i pravednim Bogom. Činjenica da bi takav Bog priklonio uho svojim stvorenjima izaziva izobilje hvale i obožavanja (Psalam 27:4; 63:1-8), proizvodi srdačno pokajanje i ispovijedanje grijeha (Psalam 51; Luka 18:9-14), stvara izlive zahvalnosti i hvale (Filipljanima 4:6; Kološanima 1:12) i stvara iskrene zastupničke molbe za druge (2. Solunjanima 1:11; 2:16).
Molitva, stoga, znači sarađivati s Bogom da bi se ostvario njegov plan, a nije pokušaj da ga privolimo našoj volji. Dok napuštamo vlastite želje u pokornosti onome koji poznaje naše okolnosti mnogo bolje nego što bismo mi ikada mogli i jer “zna Otac vaš šta vam treba prije no što zaištete” (Matej 6:8), naše molitve dostižu svoj najviši nivo. Molitve koje se upućuju u pokornosti Božanskoj volji, stoga, uvijek dobijaju pozitivan odgovor, bilo da ih upućuje jedna osoba ili hiljadu.
Ideja da je veća vjerovatnoća da će zajedničke molitve pokrenuti Boga da djeluje, uglavnom dolazi iz pogrešnog tumačenja Mateja 18:19-20, „Opet vam zaista kažem: Ako se dva od vas slože na zemlji u bilo kojoj stvari koju uzmole, daće im Otac moj koji je na nebesima. Jer gdje su dva ili tri sabrana u ime moje, ondje sam i ja među njima.” Ovi stihovi potiču iz većeg odlomka koji govori o procedurama koje treba slijediti u slučaju crkvene discipline člana koji živi u grijehu. Tumačiti ih kao da obećavaju vjernicima blanko ček za sve za sve oko čega bi se složili da traže od Boga, bez obzira koliko bilo grešno ili glupo, ne samo da se ne uklapa u kontekst crkvene discipline, već poriče ostatak Svetog pisma, posebno Božijeg suvereniteta.
Osim toga, Biblija ne podržava vjerovanje da se kada su „dva ili tri sabrana” u molitvi, naše molitve automatski dobijaju neku vrstu magične moći. Naravno, Isus je prisutan kada se dvoje ili troje mole, ali je jednako prisutan kada se jedan vjernik moli sam, čak i ako je ta osoba odvojena od drugih hiljadama milja. Zajednička molitva je važna jer stvara jedinstvo (Jovan 17:22-23) i ključni je aspekt ohrabrivanja među vjernicima (1. Solunjanima 5:11) i podsticanja jedni drugih na ljubav i dobra djela (Jevrejima 10:24).
English
Da li je zajednička molitva važna? Da li je zajednička molitva moćnija od molitve pojedinca koji se moli sam?