Pitanje
Da li Bog postoji? Da li postoje dokazi o postojanju Boga?
Odgovor
Božije postojanje ne može ni da se dokaže ni da se ospori. Biblija kaže da moramo vjerom da prihvatimo činjenicu da Bog postoji: „A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji prilazi Bogu, treba da vjeruje da Bog postoji i da On nagrađuje one koji ga traže.” (Jevrejima 11:6). Da to poželi, Bog bi mogao prosto da se pojavi i dokaže cijelom svijetu da On postoji. Ali ako bi On to učinio uopšte ne bi bilo potrebe za vjerom. „Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše” (Jovan 20:29).
Međutim, to ne znači da nema nikakvih dokaza o Božijem postojanju. U Bibliji piše, „Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski. Dan danu dokazuje, i noć noći javlja. Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi čuo glas njihov. Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i riječi njihove na kraj vaseljene. Suncu je postavio stan na njima” (Psalam 19:1-4). Posmatranje zvijezda, razumijevanje veličine univerzuma, gledanje čuda prirode, posmatranje ljepote sunčevog zalaska – sve ove stvari ukazuju na Boga Stvoritelja. Ako ovo nije dovoljno, takođe postoje dokazi o Bogu u našim srcima. Knjiga Propovjednika 3:11 nam govori “… i svijet metnuo im je u srce”. Duboko u nama prepoznajemo da postoji nešto izvan ovog života i neko izvan ovog svijeta. Možemo da poričemo ovo znanje na intelektualnom nivou, ali Božije prisustvo u nama i svuda oko nas će i dalje biti očigledno. Uprkos ovome, Biblija nas upozorava da će neki i dalje osporavati Božije postojanje: “Reče bezumnik u srcu svojem: Nema Boga” (Psalam 14:1). Pošto je veliki dio ljudi tokom istorije, u svim kulturama, u svim civilizacijama i na svim kontinentima vjerovao u postojanje neke vrste Boga, mora da postoji nešto (ili neko) ko je prouzrokovao ovu vjeru.
Pored biblijskih argumenata za Božije postojanje, postoje i logički argumenti. Prvo, postoji ontološki argument. Najpopularnija forma ontološkog argumenta koristi koncept Boga da dokaže Božije postojanje. Počinje sa definicijom Boga kao „bića od koga ne može da se zamisli nijedno uzvišenije“. Zatim se tvrdi da je postojati veće nego ne postojati i prema tome najuzvišenije biće koje se može zamisliti mora postojati. Da Bog ne postoji, onda Bog ne bi bio najuzvišenije moguće biće i to bi bilo kontradiktorno samoj definiciji Boga.
Drugi argument je teleološki. Teleološki argument govori o tome da pošto univerzum ukazuje na tako predivan dizajn, mora postojati nebeski Dizajner. Na primjer, da je zemlja osjetljivo bliža ili dalja od sunca, ne bi mogla da održava život na načn koji se to sada dešava. Kada bi elementi naše atmosfere bili čak i par procenata drugačiji skoro svako živo biće na zemlji bi umrlo. Šanse da jedan molekul proteina nastane slučajno je 1 u 10243 (to je 10 sa 243 nule). Jedna ćelija se sastoji od miliona molekula proteina.
Treći logički argument za Božije postojanje je kosmološki. Svaki rezultat mora imati svoj uzrok. Ovaj univerzum i sve u njemu je rezultat. Mora postojati nešto što je prouzrokovalo da sve postane. Konačno, mora postojati nešto „neuzrokovano“ da bi prouzrokovalo da sve ostalo postane. Taj „neuzrokovani“ uzrok je Bog.
Četvrti argument je poznat kao moralni argument. Svaka kultura tokom cijele istorije je imala neku vrstu zakona. Svi imaju osjećaj za dobro i loše. Ubistvo, laganje, krađa i nemoral su skoro uvijek neprihvatljivi. Odakle potiče ovaj osjećaj za to šta je dobro a šta loše, ako ne od Boga koji je svet?
Uprkos svemu ovome, Biblija nam govori da će ljudi odbaciti jasno i neosporivo znanje o Bogu i umjesto toga vjerovati u laži. Rimljanima 1:25 govori, „Koji zamijeniše istinu Božiju lažju, i više poštovaše i poslužiše tvari nego Tvorcu, koji je blagosloven u vijekove. Amin.“ Biblija takođe govori da ljudi nemaju izgovora da ne vjeruju u Boga: „Jer što je na Njemu nevidljivo, od postanja svijeta umom se na stvorenjima jasno vidi, njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora” (Rimljanima 1:20).
Ljudi tvrde da odbacaju da Bog postoji jer „nije naučno“ ili „zbog toga što nema dokaza“. Pravi razlog je jer kada jednom priznaju da postoji Bog, takođe moraju shvatiti da treba da odgovaraju pred Bogom i da im je potrebno oproštenje od Njega (Rimljanima 3:23, 6:23). Ako Bog postoji, onda za naša djela odgovaramo pred Njim. Ako Bog ne postoji, onda možemo da radimo šta god želimo a da ne moramo da brinemo hoće li nas Bog osuditi. Zbog ovoga se mnogi oni koji osporavju Božije postojanje strogo pridržavaju teorije o naturalističkoj evoluciji – daje im alternativu da ne vjeruju u Stvoritelja Boga. Bog postoji i na kraju, svi znaju da On postoji. Sama činjenica da neki pokušavaju na tako agresivan način da ospore Njegovo postojanje je u stvari argument da On postoji.
Kako znamo da Bog postoji? Kao Hrišćani, znamo da Bog postoji zbog toga što govorimo s Njim svakog dana. Ne čujemo ga fizički kako govori s nama, ali osjećamo Njegovo prisustvo, osjećamo Njegovo vođstvo, poznajemo Njegovu ljubav i želimo Njegovu blagodat. Stvari su se desile u našim životima a ne postoji nijedan moguć razlog osim Boga. Bog nas je tako čudesno spasio i promijenio naše živote, da ne možemo a da ne priznamo i slavimo Njegovo postojanje. Nijedan od ovih argumenata ne može da ubijedi ikoga ko odbija da prizna ono što je već očigledno. Na kraju, Božije postojanje se mora prihvatiti vjerom (Jevrejima 11:6). Vjera u Boga nije skok na slijepo u tami; to je siguran korak u dobro osvijetljenu prostoriju gdje većina ljudi već stoji.
English
Da li Bog postoji? Da li postoje dokazi o postojanju Boga?