Pitanje
Da li je vječna sigurnost 'dozvola' da griješimo?
Odgovor
Najčešći prigovor na doktrinu o vječnoj sigurnosti je da ona navodno dozvoljava ljudima da žive kako god žele i da se ipak spasu. Iako je ovo možda "tehnički" tačno, u stvarnosti to nije istina. Osoba koju je Isus Hrist istinski otkupio neće živjeti život koji karakteriše kontinuirani, namjerni grijeh. Moramo napraviti razliku između toga kako hriršćanin treba da živi i onoga što čovjek mora učiniti da bi primio spasenje.
Biblija je jasna da je spasenje samo milošću, samo vjerom, samo u Isusa Hrista (Jovan 3:16; Efescima 2: 8-9; Jovan 14: 6). Onog trenutka kada osoba istinski povjeruje u Isusa Hrista, on ili ona su spašeni i sigurni u to spasenje. Spasenje se ne postiže vjerom, pa onda održava djelima. Apostol Pavle bavi se ovim pitanjem u Galatima 3:3 kada pita, „Zar ste tako nerazumni? Počevši Duhom, sad tijelom završavate?” Ako smo spašeni vjerom, naše spasenje se takođe održava i osigurava vjerom. Ne možemo da zaradimo sopstveno spasenje. Prema tome, ne možemo da zaradimo ni da se to spasenje održi. Bog održava naše spasenje (Juda 1: 24). Zapravo Bog nas drži čvrsto u svojoj ruci (Jovan 10:28-29). Upravo nas od Božije ljubavi ništa ne može razdvojiti (Rimljanima 8:38-39).
Svako poricanje vječne sigurnosti je, u suštini, vjera da moramo održavati svoje spasenje sopstvenim dobrim djelima i naporima. Ovo je potpuno suprotno spasenju po milosti. Spašeni smo zbog Hristovih zasluga, a ne zbog sopstvenih (Rimljanima 4: 3-8). Tvrditi da se moramo pokoravati Božjoj Riječi ili živjeti pobožno da bismo održali spasenje, znači da Isusova smrt nije bila dovoljna da se plati kazna za naše grijehe. Isusova smrt bila je apsolutno dovoljna za plaćanje svih naših grijeha - prošlih, sadašnjih i budućih, prije spasenja i nakon spasenja (Rimljanima 5: 8; 1. Korinćanima 15: 3; 2. Korinćanima 5:21).
Znači li to da hrišćanin može živjeti kako hoće i još uvijek biti spašen? Ovo je u osnovi hipotetičko pitanje, jer Biblija jasno pokazuje da pravi hrišćanin neće živjeti "kako god poželi". Hrišćani su nova stvorenja (2. Korinćanima 5:17). Hrišćani pokazuju plod Duha (Galatima 5: 22-23),a ne tjelesna djela (Galaćanima 5: 19-21). Prva Jovanova 3: 6-9 jasno kaže da pravi hrišćanin neće živjeti u neprestanom grijehu. Kao odgovor na optužbu da milost podstiče na grijeh, apostol Pavle je izjavio, „Šta ćemo, dakle, reći? Hoćemo li ostati u grijehu da se blagodat umnoži? Nikako! Mi koji umrijesmo grijehu, kako ćemo još živjeti u njemu?” (Rimljanima 6:1-2).
Vječna sigurnost nije dozvola za grijeh. Umjesto toga, sigurnost je kada znamo da je Božja ljubav zagarantovana onima koji se uzdaju u Hrista. Poznavanje i razumijevanje predivnog Božjeg dara spasenja postiže suprotno od davanja dozvole za grijeh. Kako bi iko mogao, znajući cijenu koju je Isus Hristos platio za nas, nastaviti živjeti životom grijeha (Rimljanima 6: 15-23)? Kako bi neko ko razumije Božju bezuslovnu i zagarantovanu ljubav prema onima koji vjeruju mogao da uzme tu ljubav i saspe je Bogu u lice? „Takva osoba ne pokazuje da joj je vječna sigurnost dala dozvolu za grijeh, već da zapravo nije doživjela spasenje kroz Isusa Hrista. Svaki koji u njemu prebiva ne griješi; svaki koji griješi nije ga vidio niti ga je poznao” (1. Jovanova 3:6).
English
Da li je vječna sigurnost 'dozvola' da griješimo?