Pitanje
U čemu je značaj hrišćanskog krštenja?
Odgovor
Hrišćansko krštenje je jedan od dva obreda koje je Isus uspostavio za crkvu. Tačno prije svog vaznesenja, Isus je rekao: „Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka” (Matej 28:19–20). Ova uputsva određuju crkvu kao odgovrnu da uči Isusovu riječ, stvara učenike, i krsti ih. Ove stvari treba da čine svuda („sve narode“) do „svršetka vijeka“. Pa, ako ne zbog nekog drugog razloga, krštenje je važno zbog toga što ga je Isus zapovijedio.
Krštenje se praktikovalo prije osnivanja crkve. Jevreji drevnih vremena bi krštavali prozelite da označe njihovu „očišćenu“ prirodu. Jovan Krstitelj je koristio krštenje da prirpemi put Gospoda, tražeći da svi, ne samo neznabošci, budu kršteni jer svima treba pokajanje. Međutim, Jovanovo krštenje, koje označava pokajanje, nije isto što i hrišćansko krštenje, kako smo vidjeli u Djelima 18:24–26 i 19:1–7. Hrišćansko krštenje ima veći značaj.
Krštenje treba da bude u ime Oca, Sina i Svetog Duha – ovo ga čini „hrišćanskim“ krštenjem. Upravo putem ovog obreda osoba je primljena u zajedništvo crkve. Kada smo spašeni, mi smo „kršteni“ Duhom u Tijelo Hristovo, koje je crkva. Prva Korinćanima 12:13 kaže, „Jer se i jednim Duhom svi mi krstismo u jedno tijelo, bili Judejci, ili Jelini, ili robovi, ili slobodni; i svi smo jednim Duhom napojeni.” Krštenje vodom je „simulacija“ krštenja Duhom.
Hrišćansko krštenje je sredstvo putem koga osoba na javan način ispovijeda svoju vjeru i sledbeništvo. U vodama krštenja, osoba kaže u sebi, „Ispovijedam vjeru u Hrista; Isus je očistio moju dušu od grijeha, i sada imam život posvećenja.“
Hrišćansko krštenje ilustruje, dramatičnim stilom, smrt, pogreb i vaskrsenje Hrista. U isto vrijeme, takođe ilustruje našu smrt grijehu i novi život u Hristu. Dok grešnik ispovijeda Gospoda Isusa, on umire grijehu (Rimljanima 6:11) i vaskrsnut je u sasvim novi život (Kološanima 2:12). Uranjanje u vodu predstavlja smrt grijehu, a izranjanje iz vode predstavlja očišćeni, sveti život koji dolazi nakon spasenja. Rimljanima 6:4 kaže to ovako: „Tako se s njim pogrebosmo kroz krštenje u smrt, da bi, kao što Hristos ustade iz mrtvih slavom Očevom, tako i mi hodili u novom životu”.
Vrlo prosto, krštenje je spoljašnje svjedočanstvo o unutrašnjoj promjeni u životu vjernika. Hrišćansko krštenje je djelo poslušnosti Gospodu nakon spasenja; iako je krštenje blisko povezano sa spasenjem, to nije uslov da bi bili spašeni. Biblija na mnogim mjestima pokazuje da je redosljed događaja 1) osoba vjeruje u Gospoda Isusa i 2) ona je krštena. Ovaj slijed se vidi u Djelima 2:41, “Tada oni koji rado primiše riječ njegovu krstiše se“ (vidi takođe Djela 16:14–15).
Novi vjernik u Isusa Hrista bi trebalo da želi da se krsti što prije. U Djelima 8 Filip govori „jevanđelje o Isusu“ Etiopijskom uškopljeniku, i „kako pak iđahu putem, dođoše na neku vodu, i reče uškopljenik: Evo vode, šta me sprečava da se krstim?” (stihovi 35-36). Odmah, su zaustavili kola, i Filip je krstio čovjeka.
Krštenje ilustruje identifikovanje vjernika sa Hristovom smrti, pogrebom i vaskrsenjem. Gdje god se jevanđelje propovijeda i gdje god su ljudi potaknuti da vjeruju Hrista, oni se takođe krštavaju.
English
U čemu je značaj hrišćanskog krštenja?