Pitanje
U čemu je značaj Gospodnje večere / hrišćanskog pričesta?
Odgovor
Proučavanje Večere Gospodnje je iskustvo koje će uzburkati dušu zbog dubine značenja koje ima. Tokom proslave od davnina, Pashe, uoči Njegove smrti Isus je ustanovio značajno novo zajedničko jelo koje praktikujemo do danas. To je sastavni dio hrišćanskog bogosluženja. To nas izaziva da se prisjetimo smrti i uskrsnuća našeg Gospoda i da očekujemo njegov slavni povratak u budućnosti.
Pasha je bila najsvetiji praznik jevrejske vjerske godine. Obilježavao je posljednju pošast u Egiptu kada su prvorođeni sinovi Egipćana umrli, a Izraelci su bili pošteđeni zbog krvi jagnjeta koja je bila poprskana po njihovim dovratnicima. Jagnje se tada peklo i jelo s beskvasnim hlebom. Božija zapovijest je bila da se praznik slavi kroz generacije koje dolaze. Priča je zapisana u Drugoj knjizi Mojsijevoj 12.
Tokom Poslednje večere – proslave Pashe – Isus je uzeo hljeb i dao slavu Bogu. Dok ga je lomio i dao učenicima, rekao je, I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreći: „Ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen. A tako i čašu po večeri, govoreći: ova je čaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva“ (Luka 22:19-20). Završio je slavlje tako što je otpjevao himnu (Matej 26:30), i otišli su tokom noći na Maslinsku goru. Tamo je Isusus izdat, kao što je to i predvidio, od strane Jude. Sledećeg dana je razapet.
Zapisi o Gospodnjoj večeri se nalaze u jevanđeljima (Matej 26:26-29; Marko 14:17-25; Luka 22:7-22; i Jovan 13:21-30). Apostol Pavle je povodom Gospodnje večere pisao u 1. Korinćanima 11:23-29. On uključuje izjavu koja se ne nalazi u jevanđeljima: „Tako koji nedostojno jede ovaj hljeb ili pije čašu Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj. Ali čovjek da ispituje sebe, pa onda od hljeba da jede i od čaše da pije; jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tijela Gospodnjega“ (1. Korinćanima 11:27-29),
Možemo se zapitati šta znači jesti hleb i čašu „na nedostojan način“. To može značiti da zanemarimo pravo značenje hljeba i čaše i zaboraviti visoku cijenu koju je naš Spasitelj platio za naše spasenje. Ili to može da znači da dopuštamo da ceremonija postane mrtav i formalni ritual ili dolazak na Gospodnju večeru s nepriznatim grijehom. U skladu s Pavlovim uputstvima, trebali bismo se preispitati prije nego što pojedemo hljeb i popijemo čašu.
Još jedna izjava koju je Pavle dao, a koja nije uključena u jevanđeljima je: „Jer kad god jedete ovaj hljeb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne dođe.“ (1. Korinćanima 11:26). Ovo postavlja vremensko ograničenje za ceremoniju—do povratka našeg Gospodina. Iz ovih kratkih izvještaja saznajemo kako je Isus koristio dva najslabija elementa kao simbole svog tijela i krvi i inicirao da oni postanu spomenik njegove smrti. Nije to bio spomenik od klesanog mermera ili livenog mesinga, već od hleba i vina.
On je izjavio da hljeb govori o njegovom tijelu koje će se slomiti. Nije bilo slomljene kosti, ali je njegovo tijelo bilo toliko izmučeno da se nije moglo prepoznati (Psalam 22:12-17; Isaija 53:4-7). Vino je govorilo o njegovoj krvi, ukazujući na strašnu smrt koju će uskoro doživjeti. On, savršeni Sin Božji, je postao ispunjenje bezbrojnih starozavjetnih proročanstava o Otkupitelju (Prva knjiga Mojsijeva 3:15; Psalam 22; Isaija 53). Kada je rekao: „Ovo činite meni za spomen,” on je ukazao da je ovo ceremonija koja se mora nastaviti u budućnosti. Ovo je takođe ukazivalo da je Pasha, koja je zahtijevala smrt jagnjeta i iščekivala dolazak Jagnjeta Božjeg koje će uzeti grijehe svijeta, ispunjena u Gospodnjoj večeri. Novi savez je zamijenio Stari savez kada je žrtvovan Hrist (Jevrejima 8:8-13), Pashalno jagnje (1. Korinćanima 5:7). Sistem žrtvovanja više nije bio potreban (Jevrejima 9:25-28). Večera Gospodnja/hrišćanski pričest je sjećanje na ono što je Hrist učinio za nas i proslava onoga što primamo kao rezultat Njegove žrtve.
English
U čemu je značaj Gospodnje večere / hrišćanskog pričesta?