Pitanje
Šta Biblija kaže o smrtnoj kazni/smrtnoj presudi?
Odgovor
Starozavjetni zakon nalagao je smrtnu kaznu za razna djela: ubistvo (Druga knjiga Mojsijeva 21:12), kidnapovanje (Druga knjiga Mojsijeva 21:16), seksualne odnose sa životinjama (Druga knjiga Mojsijeva 22:19), preljubu (Treća knjiga Mojsijeva 20:10), homoseksualnost (Treća knjiga Mojsijeva 20:13), lažno prorokovanje (Peta knjiga Mojsijeva 13:5), prostituciju i silovanje (Peta knjiga Mojsijeva 22:4) i nekoliko drugih krivičnih djela. Međutim, Bog je često pokazivao milost kada je trebalo da bude smrtna kazna. David je počinio preljubu i ubistvo, ali Bog nije tražio da mu se oduzme život (2. Samuilova 11:1-5, 14-17; 2. Samuilova 12:13). Konačno, svaki grijeh koji počinimo trebao bi da vodi smrtnoj kazni jer je plata za grijeh smrt (Rimljanima 6:23). Srećom, Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što nas ne osuđuje (Rimljanima 5:8).
Kada su fariseji priveli Isusu ženu koja je bila uhvaćena u preljubi i upitali ga treba li je kamenovati, Isus je odgovorio: „Koji je među vama bez grijeha neka prvi baci kamen na nju“ (Jovan 8:7). Ovo ne bi trebalo koristiti kao pokazatelj da je Isus odbacio smrtnu kaznu u svim slučajevima. Isus je jednostavno razotkrio licemjerje fariseja. Fariseji su htjeli da prevare Isusa da prekrši starozavjetni zakon; nisu baš marili za kamenovanje žene (gdje je bio muškarac koji je uhvaćen u preljubi?) Bog je taj koji je uveo smrtnu kaznu: „Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek, jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka” (Prva knjiga Mojsijeva 9:6). Isus bi u nekim slučajevima podržao smrtnu kaznu. Isus je takođe pokazao milost kada je trebalo da se primijeni smrtna kazna (Jovan 8:1-11). Apostol Pavle je definitivno priznao moć vlasti da uvedu smrtnu kaznu tamo gdje je to potrebno (Rimljanima 13:1-7).
Kako hrišćanin treba da gleda na smrtnu kaznu? Prvo, moramo zapamtiti da je Bog u svojoj riječi uveo smrtnu kaznu; stoga bi bilo drsko od nas da mislimo da bismo mogli uvesti viši standard. Bog ima najviši standard od svih bića; on je savršen. Ovaj standard se ne odnosi samo na nas već i na njega. Stoga, on voli do beskonačnosti i on ima milosti do beskonačnosti. Takođe vidimo da on može biti gnjevan do beskonačnosti i da se sve održava u savršenoj ravnoteži.
Drugo, moramo priznati da je Bog dao vlastima autoritet da odrede kada je potrebna smrtna kazna (Prva knjiga Mojsijeva 9:6; Rimljanima 13:1-7). Nebiblijski je tvrditi da se Bog protivi smrtnoj kazni u svim slučajevima. Hrišćani se nikada ne bi trebali radovati kada se primjenjuje smrtna kazna, ali u isto vrijeme, hrišćani se ne bi trebali boriti protiv prava vlade da pogubi počinitelje najgorih zločina.
English
Šta Biblija kaže o smrtnoj kazni/smrtnoj presudi?