Pitanje
Je li biblijski zazvati Isusa u svoje srce?
Odgovor
„Želiš li biti spašen? Onda samo zamoli Isusa da uđe u tvoje srce.“ Iako ova izjava nije antibiblijska, nije ni izričito biblijska. Formulacija stvara mentalnu sliku koja lako može dovesti do pogrešnih dojmova, posebno među djecom, koja su sklona sve shvaćati doslovno. Osim toga, poticaj da „zazovete Isusa u svoje srce“ – ukoliko je to cijela poruka – izostavlja neke važne uvjete kao što su pokajanje i vjera. Biblija doduše spominje činjenicu da Isus na neki način prebiva u našim srcima. Pavao je molio „da Krist po vjeri prebiva u vašim srcima“ (Efežanima 3,17). No Pavao piše vjernicima koji su već primili Krista. Paralelna molitva u 16. stihu glasi da Bog „dade da se snagom ojačate po njegovu Duhu u nutarnjem čovjeku“. Nema evanđeoskog poziva u kontekstu Efežanima 3. Pavao ne govori Efežanima da „zatraže Isusa da uđe u njihova srca“; jednostavno podiže njihovu svijest da je Isus prisutan u njima po Duhu Svetom.
Stih iz kojeg se obično uzima ideja „zazovi Isusa u svoje srce“ je Otkrivenje 3,20: „Evo, stojim pred vratima i kucam. Posluša li tko moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.“ Primijetite, međutim, da stih uopće ne spominje srce. Niti pojedinac traži od Isusa da učini bilo što; nego Isus od nas traži da učinimo nešto. U kontekstu, Isus se obraća crkvi u Laodiceji, kojoj je očajnički trebalo pokajanje (19. stih). Laodicejci su učinkovito isključili Isusa iz svog zajedništva, a Gospodin je nastojao obnoviti to zajedništvo. Stih se ne bavi osobom koja zaziva Gospodina za spasenje.
Ideja Isusa koji „dolazi u vaše srce“ nigdje se ne koristi ni u jednom propovijedanju u Bibliji. Evanđelje je dobra vijest o Isusovoj smrti i uskrsnuću za oproštenje naših grijeha (1. Korinćanima 15,3-4). Predstavljanje evanđelja u Bibliji potiče na ispravan odgovor na tu poruku: vjerujte (Ivan 3,16; Djela 16,31), primite (Ivan 1,12) ili se pokajte (Djela 3,19). Moramo promijeniti svoje mišljenje o našem grijehu i o tome tko je Krist, vjerovati da je Isus umro i uskrsnuo i primiti dar vječnog života po vjeri. Nitko od apostola nikada nije rekao nekome da „zazove Isusa u svoje srce“.
Često se poticaj „traženja Isusa da uđe u nečije srce“ koristi kao jednostavan način da se kaže: „Zatraži Isusa da uđe u tvoj život“ ili „Dopusti Gospodinu da preuzme kontrolu.“ Ako se to učini u kontekstu predstavljanja cjelovitog evanđelja, onda nema štete. No prije nego što se osoba pozove da „zazove Isusa u svoje srce“, treba razumjeti grijeh i njegovu kaznu, cijenu koju je Krist platio na križu i stvarnost Kristova uskrsnuća. Zapravo, govor o spasenju kao Isusovom „ulasku u vaše srce“ može čak pomoći osobi da shvati da Kristov Duh dolazi da se nastani u duši (vidi Ivan 14,17). Ipak, uvijek je najbolje koristiti terminologiju koju koristi Biblija. „Zatraži Isusa u svoje srce“ ne govori u potpunosti što se zapravo događa pri spasenju.
Kada propovijedamo evanđelje, trebali bismo paziti što govorimo i kako to govorimo. Čak i riječ „vjerovati“ može se krivo razumjeti ako se predstavi kao puki intelektualni pristanak (slaganje da su određene činjenice istinite) umjesto kao pouzdanje (oslanjanje na te istinite činjenice). Juda Iškariotski vjerovao je u određene činjenice o Isusu, ali nikada se nije pouzdao u Isusa za spasenje. Spasenje se ne sastoji u vjerovanju popisu činjenica. Spasenje nije traženje Isusa da uđe u vaše srce. Spasenje znači pouzdati se u Isusa kao svog Spasitelja, primiti oproštenje koje nudi milošću po vjeri. Spasenje znači biti učinjen novim stvorenjem po žrtvi Isusa Krista i snazi Duha Svetoga (Titu 3,5).
English
Je li biblijski zazvati Isusa u svoje srce?
