Zašto bi me bilo briga postoji li Bog?


Pitanje: Zašto bi me bilo briga postoji li Bog?

Odgovor:
Postoji mnoštvo stavova ne samo o Božjoj prirodi, već i o Njegovom postojanju. Ljudi imaju ograničenu percepciju složenosti našeg neposrednog svijeta i svemira kao cjeline. Ironija je da Božja priroda nije nered, nego red. Prva Korinćanima 14,33 kaže: „Jer Bog nije Bog nereda, nego mira" (VB). Ključ nadilaženja nereda nije izbjegavanje cjelokupnog pitanja, nego fokusiranje upravo na Onoga kojeg mnogi odlučuju ignorirati (Filipljanima 4,6-7).

Trebali bismo se žurno baviti stvarnim, konkretnim problemima s kojima se čovječanstvo suočava, kao što su siromaštvo, nepismenost i bolest, a istina je da nas rasprave o postojanju i prirodi Boga mogu spriječiti da se koncentriramo na te izazove. Dakle, zašto bi ikoga od nas bilo briga postoji li Bog ili ne? Za vjernika je to teološko pitanje najvažnije od svih. Za neosvjedočene ostaje filozofsko pitanje. Za agnostika je teologija samo ljudski izum; pitanje Božjeg postojanja je besmisleno.

Biblijsko predstavljanje Boga pokazuje zašto je Njegovo postojanje važno. Božja sveta priroda otkriva se nasuprot ljudskoj (grešnoj) prirodi, a Biblija daje čovječanstvu standard onog što je ispravno i pogrešno. Bez arbitara nema konačnog autoriteta za mjeru vrijednosti koje uspostavljamo za sebe (Psalam 19,7-11). Tko će reći da je nešto pogrešno, a nešto ispravno? Zašto moramo pomoći onima koji su u potrebi? S kojim autoritetom možemo prigovoriti zbog nepismenosti? Ako nema Boga, a život na zemlji je jednostavno „preživljavanje najsposobnijih", zašto bi onda itko trebao nahraniti gladne? Po kojem standardu postavljamo temelj našeg morala?

Bog nam otkriva svoju suštinu: „JA SAM KOJI JESAM" (vidi Izlazak 3,3-15). Ta izjava govori o Božjoj samo-egzistenciji, što je potpuno neovisno o percepciji čovječanstva o Njemu. On obuhvaća sve i On je standard onoga što je dobro. Psalam 19,1-6 daje divnu sliku Božje vječne prirode i Njegovo otkrivenje te prirode u kreaciji.

Pitanje Božjeg postojanja je važno jer, na praktičnoj razini, ako Bog postoji, postoji dobra šansa da se želi povezati s nama i da zahtijeva zadovoljavanje određenih standarda kako bi se to dogodilo. Dakle, pitanje je ključno za sve. Mi smo ili stvoreni na Božju sliku ili nismo. Ljubav i suosjećanje su ili dio Božje prirode (i zato se odražavaju u nama) ili su produkti slučajnog biološkog događaja (i stoga nepotrebni). Naše postojanje ima važnost (ili nevažnost) ovisno o postojanju (ili nepostojanju) Boga. Bavljenje privremenim, materijalnim problemima čovječanstva je važno, ali ispunjavanje vječnih, duhovnih problema čovječanstva još je važnije.

Biblija kaže da je čovječanstvo iskvareno grijehom. Zapravo, hitni globalni problemi s kojima se suočavamo danas u konačnici su posljedica grijeha. Pitanje Božjeg postojanja postaje od najveće važnosti, jer ignorirati Božje postojanje znači ignorirati stvarnost grijeha, a time i korijen svjetskih problema.

Srećom, Bog je omogućio način da oprosti grijeh i ponovno uspostavi zajedništvo s nama kroz vjeru u Isusa Krista (Ivan 3,16; Rimljanima 3,21-26). Grešan čovjek duhovno je mrtav i obično odbacuje svaki pojam jednoga istinskoga Boga. Ivan 3,19 kaže: „A ovo je taj sud: svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi više uzljubiše tamu nego svjetlo jer im djela bijahu zla" (VB). Bog nas vodi ka vjeri u svoga Sina po Duhu Svetom (Ivanu 6,41-51). Spasenje je dar koji Bog nudi cijelom čovječanstvu (Ivan 3,16). Naša je uloga jednostavno vjerovati u ono što Bog govori i predati se Njegovom Duhu. Naravno, valjanost ove poruke ovisi o Božjem postojanju.

Zašto ljudi pokušavaju uvjeriti druge da se slože s njihovim pogledom na Božje postojanje? Zašto kršćani ne mogu zadržati i ograničiti svoju vjeru unutar svojih domova i crkava, što im se često govori? Motivacija za mnoge kršćane jest da žele da svatko dobije priliku za zajedništvo s Bogom. Također, kršćanstvo je nerazdvojivo evangelizacijsko. Jedna od Isusovih zapovijedi jest širenje evanđelja i stvaranje učenika. To dosezanje ljudi je iz ljubavi, i to je jedinstveno načelo kršćanske vjere.

Iako nitko nije vidio Boga, On nam se očituje na brojne načine. Prvo, Bog je poznat po svojoj kreaciji (Rimljanima 1,20). Iskreni promatrač može pogledati sve oko sebe, vidjeti Božju rukotvorinu i provesti cijeli život u čuđenju zbog kompleksnosti i međuzavisnosti svega što fizički postoji. Biblija kaže da je bezumno tvrditi da Bog ne postoji (Psalam 14,1). Svemir je jasno dizajniran i stvoren s mogućnošću da ga se shvati na nekoj razini. Biblija je nedvosmislena u tome da nam je Bog dao sve što trebamo kako bismo priznali Njegovo postojanje (Job 38).

Bog se također otkriva kroz svoju Riječ (Psalam 19,7-11). Biblija nas uči o Božjoj prirodi i upućuje nas na moral (1. Timoteju 3,16-17). Vrhovni izraz Boga nalazi se u Božjem Sinu, Isusu Kristu (Kološanima 1,15).

Činjenica jest da Bog postoji. On nas voli i želi nas premjestiti iz duhovne smrti u život u Njegovom Sinu, Isusu.

English
Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Zašto bi me bilo briga postoji li Bog?