Kako spasenje ne može biti po djelima kada se zahtjeva vjera?


Pitanje: Kako spasenje ne može biti po djelima kada se zahtjeva vjera?

Odgovor:
Naše spasenje ovisi isključivo o Isusu Kristu. On je naša zamjena, preuzevši kaznu za grijeh (2. Korinćanima 5,21); On je naš Spasitelj od grijeha (Ivan 1,29); On je začetnik i dovršitelj naše vjere (Hebrejima 12,2). Djelo koje je nužno za spasenje u potpunosti je ostvario sam Isus, koji je živio savršenim životom, preuzeo Božju osudu za grijeh i uskrsnuo od mrtvih (Hebrejima 10,12).

Biblija je posve jasna da naša vlastita djela ne mogu zaslužiti spasenje. Spašeni smo „ne po djelima koja mi u pravednosti učinismo" (Titu 3,5). „Ne po djelima" (Efežanima 2,9). „Nema pravedna nijednoga" (Rimljanima 3,10). To znači da prinošenje žrtava, držanje zapovijedi, odlazak u crkvu, krštenje, i ostala dobra djela ne mogu spasiti nikoga. Bez obzira koliko smo „dobri", nikada ne možemo doseći Božji standard svetosti (Rimljanima 3,23; Matej 19,17; Izaija 64,6).

Biblija je isto tako jasna da je spasenje uvjetovano; Bog ne spašava sve. Jedini uvjet za spasenje je vjera u Isusa Krista. Skoro 200 puta u Novom zavjetu, vjera (ili vjerovanje) proglašava se kao jedini uvjet za spasenje (Ivan 1,12; Djela 16,31).

Jednog su dana neki ljudi pitali Isusa što mogu učiniti kako bi ugodili Bogu: „Što da činimo da bismo radili djela Božja?" Isus ih odmah upućuje na vjeru: „Ovo je djelo Božje: da uzvjerujete u onoga kojega on posla" (Ivan 6,28-29). Dakle, pitanje se odnosi na Božje zahtjeve (množinu), a Isusov odgovor glasi da je Božji zahtjev (jednina) da vjerujete u Njega.

Milost koju nam Bog daje je nešto što ne možemo zaraditi ili zaslužiti. Prema Rimljanima 11,6, „djela" bilo koje vrste uništavaju milost – poanta je da radnik zarađuje plaću, dok primatelj milosti jednostavno prima nezasluženo. Budući da je spasenje u cijelosti milošću, ne može se zaraditi. Vjera je, dakle, ne-djelo. Vjera se zapravo ne može smatrati „djelom", inače bi uništila milost. (Vidi također Rimljanima 4 – Abrahamovo spasenje ovisilo je o vjeri u Boga, za razliku od svakog djela koje je izvodio.)

Pretpostavimo da vam je netko anonimno poslao ček na 1.000.000 HRK. Novac je vaš ako ga želite, ali još uvijek morate unovčiti ček. Potpisivanje vašeg imena nikako se ne može smatrati zaradom od milijun kuna – unovčenje je ne-djelo. Nikad se ne možete pohvaliti da ste postali milijunaš kroz obične napore ili vaše pametne poslovne ideje. Ne, milijun kuna jednostavno je dar, a potpisivanje vašeg imena jedini je način da ga primite. Slično tome, prakticiranje vjere jedini je način primanja velikodušnog Božjeg dara, a vjera se ne može smatrati djelom dostojnog dara.

Istinska vjera ne može se smatrati djelom jer prava vjera uključuje prestanak naših djela u tijelu. Objekt istinske vjere je Isus i Njegovo djelo u naše ime (Matej 11,28-29; Hebrejima 4,10).

Ako idemo jedan korak dalje, prava vjera ne može se smatrati djelom jer je čak i vjera dar Božji, a ne nešto što sami proizvodimo. „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to nije od vas, Božji je to dar! (Efežanima 2,8). „Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla" (Ivan 6,44). Slavite Gospodina za Njegovu moć spasenja i za Njegovu milost da je spasenje učinio stvarnošću!

English


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Kako spasenje ne može biti po djelima kada se zahtjeva vjera?