Treća Ivanova poslanica



Autor: Treća Ivanova poslanica ne navodi ime svoga autora. Prema predaji koja seže od najranijih dana crkve, njezin autor je apostol Ivan. Tijekom godina su postojala razna nagađanja da je pismo napisao neki drugi Kristov učenik koji se zvao Ivan. Međutim, svi dokazi ukazuju da je autor Ivan.

Vrijeme pisanja: Treća Ivanova poslanica vjerojatno je bila napisana u istom vremenskom okviru kao i druge Ivanove poslanice, Prva i Druga Ivanova. Dakle, vjerojatno je napisana između 85. i 95. godine.

Svrha pisanja: Postoje tri razloga zašto je Ivan napisao svoju treću poslanicu. Kao prvo, napisao ju je da pohvali i ohrabri svoga ljubljenog suradnika, Gaja, u njegovoj službi ugošćavanja gostujućih glasnika koji su išli iz mjesta u mjesto i propovijedali Kristovo Evanđelje. Kao drugo, on izravno upozorava i osuđuje ponašanje čovjeka koji se zvao Diotref, a bio je diktatorski vođa koji je preuzeo jednu od crkava u Maloj Aziji, a čije se ponašanje izravno sukobljavalo sa svime za što se zauzimao apostol i njegovo Evanđelje. Kao treće, on pohvaljuje primjer Demetrija, o kojem čitamo da su svi imali samo dobro svjedočanstvo o njemu.

Ključni stihovi: 3. Ivanova 4: „Nemam veće radosti nego kad čujem da moja djeca žive čestito.“

3 Ivanova 11: „Ljubljeni, nemoj nasljedovati zlo, nego dobro! Tko dobro čini, od Boga je; tko čini zlo, nije vidio Boga.“

Sažetak: Ivan piše svome ljubljenom bratu u Kristu, Gaju, laiku koji je bio imućan i utjecajan u jednom od gradova blizu Efeza, a piše mu sa svojim uobičajenim snažnim naglaskom na istini. Pritom pohvaljuje Gajevu brigu i gostoljubivost prema njegovim glasnicima, čija je misija bila pronositi Evanđelje iz jednoga mjesta u drugo, bilo onima koji su mu bili poznati bilo strancima. Ivan ga ohrabruje da nastavi činiti dobro i da ne nasljeduje zlo, kao u slučaju Diotrefa. Taj čovjek je preuzeo vodstvo jedne od crkava u Maloj Aziji, a pritom ne samo da nije prepoznavao Ivanov apostolski autoritet, nego nije htio primati njegova pisma niti se pokoriti njegovim uputama. Nadalje, širio je zlobne glasine o Ivanu i izopćavao članove koji su podupirali i ugošćavali Ivanove glasnike. Prije nego što je zaključio svoje pismo, pohvalio je primjer Demetrija, o kojem je čuo izvrsne izvještaje.

Veze: Ugošćavanje stranaca uživalo je veliku čast u Starom zavjetu. Djela gostoprimstva u Izraelu uključivala su ponizno i milosrdno primanje stranaca u svoj dom, kako bi im se pružilo utočište, prenoćište i hrana (Postanak 18:2-8, 19:1-8; Job 31:16-23, 31-32). Nadalje, starozavjetno učenje prikazuje Izraelce kao narod stranaca koji ovise o Božjem gostoprimstvu (Psalam 39:12), a Boga kao Onoga koji se milosrdno brine za njihove potrebe, otkupljuje ih iz Egipta i hrani ih i oblači u pustinji (Izlazak 16; Ponovljeni zakon 8:2-5).

Primjena: Kao uvijek, Ivan naglašava važnost hoda u istini Evanđelja. Gostoprimstvo, potpora i ohrabrivanje naše braće u Kristu jedno je od glavnih pravila Isusova učenja, a Gaj je očigledno bio izvrstan primjer takve službe. Mi bismo trebali činiti isto kada možemo, prihvaćajući misionare, propovjednike i strance koji su u posjeti (za koje smo sigurni da su pravi vjernici) ne samo u naše crkve, nego i u naše domove, te im ponuditi našu podršku i ohrabrenje koje im je potrebno.

Istovremeno, trebamo paziti da uvijek slijedimo samo primjer onih čije su riječi i djela usklađeni s Radosnom vijesti, te biti dovoljno pronicavi da primijetimo ljude poput Diotrefa, čije je ponašanje daleko od onoga što je Isus naučavao.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Treća Ivanova poslanica