Tko će ići u pakao?


Pitanje: Tko će ići u pakao?

Odgovor:
Pakao je posljednjih godina postao kontroverzna tema, čak i među kršćanima. Međutim, kontroverza je u potpunosti ljudska. Odbacivanje stvarnosti pakla proizlazi iz ljudske nesposobnosti da pomiri ljubav Božju s vječnom kaznom ili iz otvorenog odbacivanja Božje Riječi. Čak i neki kršćani dolaze do nebiblijskih zaključaka. Neki pokušavaju redefinirati pakao, stvoriti međustanje koje se ne nalazi u Bibliji ili pak potpuno poricati pakao. Pritom ignoriraju Isusovo upozorenje iz Otkrivenja 22,19: „Ako tko oduzme od riječi knjige ovoga proroštva, Bog će oduzeti njegov udio iz knjige života, i iz svetoga grada, i od onoga što je napisano u ovoj knjizi.“

Pakao se u Bibliji spominje 167 puta, ponekad se naziva Gehena, Had, ponor, bezdan ili vječna kazna (Izreke 7,27; Luka 8,31; 10,15; 2. Solunjanima 1,9). Isus je o nebu i paklu govorio kao o stvarnim mjestima (Matej 13,41-42; 23,33; Marko 9,43-47; Luka 12,5). Priča koju je Isus ispričao o bogatašu i Lazaru bio je stvarni događaj koji je pokazao stvarnost dvaju vječnih odredišta (Luka 16,19-31). Nebo je Božje prebivalište (2. Ljetopisa 30,27) kamo je Isus otišao „pripraviti mjesto“ za one koji ga vole (Ivan 14,2). Pakao je stvoren za „đavla i njegove anđele“ (Matej 25,41). Ali budući da je svako ljudsko biće grešno, svaka je osoba već osuđena na pakao (Rimljanima 3,10; 5,12; Ivan 3,18). Svi zaslužujemo pakao kao pravednu kaznu za našu pobunu protiv Boga (Rimljanima 6,23).

Isus je bio jasan da, „ako se tko ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstvo Božje“ (Ivan 3,3). Također je jasno rekao da je pakao vječna kazna za one koji ga ne slušaju (Matej 25,46). Druga Solunjanima 1,8-9 kaže da će na kraju Bog „u plamenu ognju izvršiti osvetu na onima koji ne poznaju Boga i na onima koji se ne pokoravaju evanđelju našega Gospodina Isusa Krista: oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od Gospodinova lica i od slave snage njegove.“ Ivan Krstitelj rekao je o Isusu: „On kome je vijača u ruci. I pročistit će gumno svoje i skupiti žito svoje u žitnicu, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim“ (Matej 3,12).

Ivan 3,18 najjednostavnijim riječima objašnjava tko će otići u nebo, a tko u pakao: „Onaj tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a onaj tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“ Dakle, oni koji odlaze u pakao specifično su oni koji ne vjeruju u Isusovo ime. „Vjerovati“ nadilazi mentalno priznavanje istine. Vjerovati u Krista za spasenje zahtijeva transfer predanosti. Prestajemo štovati sebe, napuštamo svoj grijeh i počinjemo štovati Boga svim srcem, dušom, umom i snagom (Matej 22,36-37; Marko 12,30).

Bog želi da svaka osoba provede vječnost s Njime (Matej 18,14; 2. Petrova 3,9), ali poštuje našu slobodnu volju (Ivan 4,14). Svatko tko to želi može ići u nebo (Ivan 1,12). Isus je već platio cijenu našega spasenja, ali moramo prihvatiti taj dar i prenijeti vlasništvo nad svojim životima na Njega (Luka 9,23). Nebo je savršeno i Bog tamo ne može odvesti nikoga tko inzistira na držanju svog grijeha. Moramo mu dopustiti da nas očisti od našega grijeha i učini nas pravednima u Njegovim očima (2. Korinćanima 5,21). Ivan 1,10-12 pokazuje nam problem i rješenje: „On na svijetu bijaše i svijet po njemu postade, a svijet ga ne upozna. K svojima je došao i njegovi ga ne primiše; a svima koji ga primiše on dade moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime.“

Možemo se pouzdati u Isusovo plaćanje za naš grijeh ili možemo sami platiti za svoje grijehe – ali moramo zapamtiti da je plaćanje za naš grijeh vječnost u paklu. C. S. Lewis rekao je to ovako: „Na kraju postoje samo dvije vrste ljudi: oni koji Bogu kažu: 'Neka bude volja tvoja' i oni kojima Bog na kraju kaže: 'Neka bude volja tvoja.'“

English
Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Tko će ići u pakao?

Saznajte kako ...

provesti vječnost s Bogom



primiti oprost od Boga