Trebamo li pridavati kakvu vrijednost testovima/popisima/procjenama vezanima uz duhovne darove?



Pitanje: Trebamo li pridavati kakvu vrijednost testovima/popisima/procjenama vezanima uz duhovne darove?

Odgovor:
Zasigurno je hvale vrijedno da Božja djeca žele saznati koje im je duhovne darove dao Sveti Duh kako bi mogli služiti Bogu i proslavljati ga (2. Timoteju 1:6). U isto vrijeme, Biblija nipošto ne daje naslutiti da osoba može saznati svoj duhovni dar ili darove tako što će napisati neki test. Mnoge procjene duhovnih darova djeluju prvenstveno na isti način. Osoba koja piše test jednostavno odgovara na popis izjava ili pitanja. Nakon što je odgovorila na sva pitanja, odabranim odgovorima se daje brojčana vrijednost, koja se zatim zbraja i taj broj određuje duhovni dar ili darove. Naprotiv, Biblija uči da Sveti Duh daje duhovne darove po svojoj volji, prema tome kako je odredio da će koristiti vjernika kako bi služio drugima.

Jedan od problema s kojim se suočava pristup testiranja duhovnih darova među današnjim kršćanima jest taj da postoji puno različitih mišljenja o cijelom pitanju duhovnih darova. Na primjer, koliko ih ima, koje su točno njihove funkcije, jesu li neki darovi prestali i treba li uključiti Kristove darove svojoj crkvi (Efežanima 4:11) u popis duhovnih darova. U takvim procjenama se takva pitanja rijetko spominju. Nadalje, ljudi obično sebe najčešće doživljavaju drukčije nego što ih doživljavaju drugi, što može značiti pogrešan ishod u procjeni vlastitih duhovnih darova.

Treći problem s kojim se suočavamo kada želimo odrediti duhovne darove taj je da nam ti darovi dolaze od Boga putem Svetoga Duha, a Duh daje darove po vlastitoj volji (1. Korinćanima 12,7-11). U Ivanu 16:13 vjernicima je Isus obećao da će ih Sveti Duh uvesti u svu istinu. Prema tome, ako Duh Sveti odlučuje koje će darove nekome dati, iz toga slijedi da je on još više zainteresiran da mi saznamo koje nam je darove dao nego mi sami. Štoviše, naša znatiželja o tome koliko smo „nadareni“ često je motivirana ispraznim razmišljanjem o vlastitoj važnosti. Nasuprot toga stoji želja Svetoga Duha da saznamo naše duhovne darove, želja koja uvijek ima na umu ono najbolje: da djelujemo u tijelu crkve na način koji će donijeti slavu i čast Ocu.

Ukoliko iskreno tražimo Božje vodstvo kroz molitvu, zajedništvo, proučavanje Božje riječi i učenje Božjih slugu, naši darovi će postati razvidni. Bog nam daje želje našega srca (Psalam 37:4). To ne mora nužno značiti da nam Bog daje sve što želimo, nego da nam on može dati, i daje nam, i same želje. On može staviti u naša srca želju da podučavamo, želju da dajemo, želju da se molimo, želju da služimo itd. Kada djelujemo u skladu s tim željama, a istinski smo posvećeni Božjoj slavi dok koristimo svoje darove, iz toga će slijediti pozitivni rezultati – Kristovo tijelo će se izgrađivati i Bog će se proslavljati.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Trebamo li pridavati kakvu vrijednost testovima/popisima/procjenama vezanima uz duhovne darove?