Što je teorija nesvjestice? Je li Isus preživio raspeće?



Pitanje: Što je teorija nesvjestice? Je li Isus preživio raspeće?

Odgovor:
Teorija nesvjestice je vjerovanje da Isus nije stvarno umro za vrijeme raspeća, nego je bio samo u nesvijesti kada je položen u grob i tamo bio oživljen. U skladu s tim, smatralo se da su Njegova ukazanja nakon tri dana u grobu samo ukazanja uskrsnuća. Postoji nekoliko razloga zašto ova teorija nije valjana i kako se lako može dokazati da je pogrešna, a i najmanje su tri različite osobe bile uključene u Isusovo raspeće, od kojih su svi bili uvjereni u činjenicu o Njegovoj smrti na križu. Oni su rimska straža, Pilat i Sanhedrin.

Rimska straža – Postojale su dvije odvojene skupine rimskih vojnika koji su dobili zadatak da se pobrinu za Isusovu smrt: izvršitelji i straža na grobu. Vojnici zaduženi za pogubljenje bili su stručnjaci za smrtnu kaznu, a raspeće je bilo jedan od najbrutalnijih oblika egzekucije u povijesti. Nakon što je podnio strašne udarce od ruku ovih stručnih trgovaca smrću, Isusa su pribili na križ, i svaka se osoba koja je bila osuđena na smrt razapinjanjem morala suočiti s ovim vojnicima. Njihov je posao bio pobrinuti se da se zadatak izvrši. Isus nije mogao preživjeti raspeće, a ovi su vojnici morali biti sigurni da je Isus mrtav prije nego što se dozvoli skidanje s križa. Bili su potpuno uvjereni da je Isus uistinu mrtav. Druga skupina vojnika dobila je zadatak da čuva Isusov grob, što je Sanhedrin zahtijevao od Pilata. Matej 27,62-66 nam govori: „A sutradan, to jest dan nakon Priprave, okupiše se velesvećenici i farizeji kod Pilata govoreći: Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica reče još za života: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana, da ne bi noću došli učenici njegovi, ukrali ga te rekli puku: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’, pa bude posljednja zabluda gora od prve. A Pilat im kaza: Imate stražu! Idite, osigurajte kako znate! A oni odu, osiguraju grob sa stražom i zapečate kamen“ (VB). Ovi su se čuvari pobrinuli da grob bude osiguran, a životi su im ovisili o završetku njihove misije. Samo je uskrsnuće Sina Božjega moglo prekinuti njihov zadatak.

Pilat – Pilat je izdao naredbu da se Isusa razapne, a taj zadatak je povjerio rimskom centurionu, pouzdanom i povjerljivom zapovjedniku nad 100 rimskih vojnika. Nakon raspeća, Josip iz Arimateje tražio je Isusovo tijelo kako bi ga mogao položiti u grobnicu. Tek nakon što je centurion potvrdio Isusovu smrt, Pilat je prepustio Josipu da se pobrine za tijelo. Marko 15,42-45: „I kad već dođe večer, budući da je bila Priprava, to jest dan uoči subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan -vijećnik, koji je i sam iščekivao kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu te zaiska tijelo Isusovo. A Pilat se začudi da je već umro pa dozva stotnika i upita ga je li odavna umro. I doznavši od stotnika, darova Josipu tijelo.“ Pilat je bio potpuno uvjeren da je Isus doista mrtav.

Sanhedrin – Sanhedrin je bilo glavno vijeće židovskoga naroda, a zatražili su da se tijela onih koji su bili razapeti, uključujući Isusa, nakon njihove smrti skinu s križa, jer se bližio dan subotnji. Ivan 19,31-37: „Tada Židovi, budući da je bila Priprava pa da tijela ne ostanu na križu u subotu — jer bijaše veliki dan one subote — zamole Pilata da se raspetima prebiju njihove golijeni i da ih se makne. Tada dođoše vojnici i prebiše golijeni prvomu, pa drugomu koji je bio razapet s njim. A kad dođoše do Isusa i vidješe da je već mrtav, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok; i odmah poteče krv i voda. I onaj koji je vidio svjedoči, i istinito je svjedočanstvo njegovo. I on zna da istinito govori, da biste vi uzvjerovali. Jer ovo se dogodi da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost slomiti neće. I drugo opet Pismo kaže: Gledat će na onoga kojega su proboli.“ Ovi Židovi koji su zahtijevali da se Isusa razapne, koji su čak išli toliko daleko da predlože pobunu ukoliko ga se ne razapne, nikada ne bi dozvolili da se Isusovo tijelo skine s križa ako nije bio mrtav. Ovi su ljudi bili potpuno uvjereni da je Isus stvarno mrtav.

Tu je još jedan dokaz da teorija nesvjestice nije valjana, a to je stanje Isusovog tijela nakon uskrsnuća. Pri svakom ukazanju, Isusovo tijelo pokazalo se u proslavljenom stanju, a jedini tragovi koji su preostali kao dokaz Njegovog raspeća bili su tragovi čavala, te je tražio od Tome da ih dotakne kao dokaz da je to stvarno On. Tko god bi proživio ono što je Isus proživio, trebali bi mu mjeseci da se fizički oporavi. Isusovo tijelo nosilo je samo tragove čavala na svojim rukama i nogama. Način na koji je Isusovo tijelo bilo pripremljeno nakon raspeća daljnji je dokaz koji opovrgava teoriju. Da je Isus bio samo u nesvijesti i da je bio samo čovjek, bilo bi mu nemoguće ukloniti zavoje u koje je bio umotan. Način na koji su žene svjedočile o Isusovom tijelu još je jedan dokaz Njegove smrti. Došle su do groba prvog dana u tjednu kako bi dodatno pomazale Njegovo tijelo balzamiranom mašću budući da su imale malo vremena za pripremu Njegovog tijela prije početka subote. Da je Isus bio samo u nesvjestici kao što teorija pretpostavlja, žene bi donijele ljekovita sredstva kao pripomoć za Njegovu reanimaciju.

Svrha teorije nesvjestice ne osporava Isusovu smrt, nego nastoji opovrgnuti Njegovo uskrsnuće. Ako Isus nije uskrsnuo, onda On nije Bog. Ako je Isus stvarno umro i ustao od mrtvih, Njegova moć nad smrću dokazuje da je On Sin Božji. Dokazi traže presudu: Isus je doista umro na križu, i Isus je doista uskrsnuo od mrtvih.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je teorija nesvjestice? Je li Isus preživio raspeće?