Što je teologija oslobođenja?



Pitanje: Što je teologija oslobođenja?

Odgovor:
Jednostavno rečeno, teologija oslobođenja jest pokret koji nastoji tumačiti Bibliju kroz neprilike siromašnih. Prema teologiji oslobođenja, pravi Isusovi sljedbenici moraju djelovati u smjeru pravednog društva, donositi društvene i političke promjene, i uskladiti se s radničkom klasom. Isus, koji je sam bio siromašan, usredotočio se na siromašne i potlačene, i svaka legitimna crkva dat će prednost onima koji su kroz povijest bili marginalizirani ili lišeni svojih prava. Sav crkveni nauk treba rasti iz perspektive siromašnih. Na zaštitu prava siromašnih gleda se kao središnji aspekt evanđelja.

Ovo je primjer kako teologija oslobođenja gleda Bibliju kroz prizmu onih koji su siromašni i u oskudici: u Luki 1,52-53, Marija slavi Gospodina, govoreći: „Silnike zbaci s prijestolja, a poniznike uzvisi. Gladne napuni dobrima, a bogate odasla prazne.“ Prema teologiji oslobođenja, Marija izražava radost zbog toga što Bog oslobađa one koji su materijalno siromašni i hrani one koji su tjelesno gladni, a oduzima onima koji su materijalno bogati. Drugim riječima, On je Bog koji je naklonjen onima koji oskudijevaju u odnosu na one koji su bogati.

Teologija oslobođenja ima svoje korijene u rimokatoličanstvu Latinske Amerike. Njezin uspon promatra se kao odgovor na rasprostranjeno siromaštvo i potlačenost velikog dijela latinoameričkog društva. Knjiga Teologija oslobođenja (1971), čiji je autor fra Gustavo Gutiérrez, utjecajna je knjiga koja promovira teologiju oslobođenja.

Promicatelji teologije oslobođenja pozivaju se na starozavjetne proroke kao podršku. Primjerice, Malahija 3,5 upozorava na Božji sud nad onima koji tlače radnog čovjeka: „I doći ću k vama na sud, i bit ću brz svjedok protiv… onih koji zakidaju plaću najmljeniku, udovici i sirotu, i protiv onih koji izvrću pravo pridošlice i mene se ne boje', veli Gospod Nad Vojskama“ (vidi također Izaija 58,6-7; Jeremija 7,6; Zaharija 7,10). Isto tako, Isusove riječi u Luki 4,18 pokazuju Njegovo suosjećanje prema potlačenima: „Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza da naviještam evanđelje siromasima. Posla me da iscijelim one srca slomljena, da proglasim sužnjima oslobođenje i slijepima vraćanje vida, da na slobodu pustim potlačene“ (usp. Izaija 61,1).

Teolozi oslobođenja također koriste Isusove riječi u Mateju 10,34 kako bi promicali ideju da crkva treba biti uključena u aktivizam: „Ne pomišljajte da sam došao donijeti mir na zemlju: nisam došao donijeti mir, nego mač.“ Prema teologiji oslobođenja, Isus nije poticao socijalnu stabilnost, već socijalne nemire.

Kritičari povezuju teologiju oslobođenja s marksizmom i vide ga kao vjerski oblik neuspjelih socijalističkih politika. Vatikanski dužnosnici, uključujući nekoliko papa, govorili su protiv teologije oslobođenja. Razlozi katoličkog protivljenja uključuju naglasak teologije oslobođenja na praksi iznad nauke i njihovo odbacivanje crkvene hijerarhijske strukture – teologija oslobođenja zagovara „osnovne zajednice“ koje prelaze crkvene okvire, učinkovito zaobilazeći katoličko svećenstvo.

Teologija oslobođenja proširila se dalje od siromašnih seljaka Južne i Srednje Amerike. Haiti i Južna Afrika također su udomaćili neke oblike teologije oslobođenja. U SAD-u, u nekim crkvama poput Trinity United Church of Christ, koju vodi Jeremiah Wright, propovijeda se crnačka teologija oslobođenja. Vezani teološki pokret je feministička teologija oslobođenja, koja na žene gleda kao potlačenu skupinu koju se mora osloboditi.

Biblija svakako Kristove sljedbenike uči da se brinu za siromašne (Galaćanima 2,10; Jakovljeva 2,15-16; 1. Ivanova 3,17), i trebamo se boriti protiv nepravde. I da, Biblija uzastopno upozorava protiv zavodljivosti bogatstva (Marko 4,19). Međutim, teologija oslobođenja griješi na nekoliko mjesta. Na primjer, stavlja socijalnu akciju u ravnopravni odnos s evanđeoskom porukom. Iako je hranjenje gladnih važno, ne može zauzimati mjesto Kristovog evanđelja (vidi Djela 3,6). Primarna potreba čovječanstva jest duhovne naravi, a ne socijalne. Isto tako, evanđelje je za svakoga, uključujući bogate (Luka 2,10). Posjetitelji Krista kao djeteta uključivali su i pastire i mudrace; obje skupine bile su dobrodošle. Kad bi se dodijelio poseban status nekoj skupini kojoj je Bog više naklonjen značilo bi diskriminaciju, nešto što Bog ne čini (Djela 10,34-35). Krist donosi jedinstvo svojoj crkvi, a ne podjelu na socijalno-ekonomskoj, rasnoj ili spolnoj osnovi (Efežanima 4,15).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je teologija oslobođenja?