Pitanje
Što je bila Svetinja nad svetinjama?
Odgovor
Prostorija poznata kao Svetinja nad svetinjama bila je najdublji i najsvetiji dio drevnog Mojsijevog šatora i jeruzalemskog hrama. Svetinja nad svetinjama izgrađena je kao savršena kocka. Sadržavala je samo Kovčeg saveza, simbol posebnog odnosa Izraela s Bogom. Svetinja nad svetinjama bila je dostupna samo izraelskom velikom svećeniku. Jednom godišnje na Yom Kippur, Dan pomirenja, velikom je svećeniku bilo dopušteno ući u mali prostor bez prozora kako bi zapalio tamjan i poškropio pomirilište Kovčega krvlju žrtvene životinje. Čineći to, veliki svećenik bi okajao vlastite grijehe i grijehe naroda. Svetinja nad svetinjama bila je odvojena od ostatka tabernakula/hrama zavjesom, ogromnim, teškim zastorom od finog lana i plavog, ljubičastog i grimiznog prediva i izvezen zlatnim kerubinima.
Bog je rekao da će se pojaviti u Svetinji nad svetinjama (Levitski zakonik 16,2); dakle, potreba za velom. Između čovjeka i Boga postoji barijera. Božjoj svetosti nije mogao pristupiti nitko osim velikog svećenika, i to samo jednom godišnje. Božje su oči „prečiste da bi zlo gledale“ (Habakuk 1,13) i On ne može tolerirati nikakav grijeh. Zastor i razrađeni rituali koje je poduzimao svećenik bili su podsjetnik da čovjek ne može bezbrižno ili bez poštovanja ući u Božju predivnu prisutnost. Prije nego što bi veliki svećenik ušao u Svetinju nad svetinjama na Dan pomirenja, morao se oprati, obući posebnu odjeću, donijeti zapaljeni tamjan kako bi dim prekrio njegove oči od izravnog pogleda na Boga, i sa sobom donijeti žrtvenu krv da izvrši okajanje za grijehe (Izlazak 28; Levitski zakonik 16; Hebrejima 9,7).
Značenje Svetinje nad svetinjama za kršćane nalazi se u događajima koji okružuju Kristovo raspeće. Kad je Isus umro, dogodilo se nešto nevjerojatno: „A Isus, povikavši ponovno jakim glasom, predade duh. I gle, hramski se zastor razdera nadvoje, odozgora do dolje“ (Matej 27,50-51a). Nijedan muškarac nije prepolovio zastor. Bio je to nadnaravni događaj kojeg je izvršila Božja sila kako bi istaknuo vrlo specifičnu poantu: zbog Kristove smrti na križu čovjek više nije odvojen od Boga. Starozavjetni hramski sustav učinjen je zastarjelim kad je Novi savez ratificiran. Više ne moramo ovisiti o svećenicima koji jednom godišnje prinose žrtve u naše ime. Kristovo je tijelo bilo „razderano“ na križu, baš kao što je bio razderan zastor u hramu, i sada imamo pristup Bogu po Isusu: „Imajući, stoga, braćo, smjelost za ulazak u Svetinju po krvi Isusovoj, putem novim i živim koji je on posvetio za nas, kroz zastor, to jest njegovo tijelo“ (Hebrejima 10,19-20).
Kristova žrtva jednom zauvijek uklonila je potrebu za godišnjim žrtvama, koje nikada nisu mogle ukloniti grijehe (Hebrejima 10,11). Te su žrtve bile samo predznak savršene žrtve koja će doći, žrtve svetog Jaganjca Božjeg, zaklanog za grijehe svijeta (Ivan 1,29). Svetinja nad svetinjama, sama Božja prisutnost, sada je otvorena svima koji po vjeri dolaze Kristu. Tamo gdje je prije bila impozantna barijera koju su čuvali kerubini, Bog je otvorio put prolivenom krvlju svoga Sina.
English
Što je bila Svetinja nad svetinjama?
