Što znači da je Bog svet, svet, svet?



Pitanje: Što znači da je Bog svet, svet, svet?

Odgovor:
U Bibliji se izraz „svet, svet, svet“ pojavljuje dva puta, jednom u Starom zavjetu (Izaija 6,3) i jednom u Novom zavjetu (Otkrivenje 4,8). Oba puta, ovo govore ili pjevaju nebeska bića, i oba puta se ovo pojavljuje u viziji čovjeka koji je stavljen pred Božje prijestolje: prva je vizija proroka Izaije, a druga apostola Ivana. Prije nego govorimo o trostrukom ponavljanju Božje svetosti, važno je razumjeti što se točno podrazumijeva pod Božjom svetošću.

Od svih Božjih atributa, Božju svetost je najteže objasniti, dijelom zato što je ona jedno od Njegovih osnovnih obilježja koje čovjek ne dijeli. Stvoreni smo na sliku Božju i dijelimo mnoge Njegove atribute, naravno, u znatno manjoj mjeri, a to su ljubav, milost, vjernost itd. Međutim, neke Božje atribute stvorena bića nikada neće imati, kao što su sveprisutnost, sveznanje, svemoćnost i svetost. Božja svetost je ono što ga odvaja od svih ostalih bića, ono što ga izdvaja i razlikuje od svega ostalog. Božja svetost je više od Njegove savršenosti ili bezgrešne čistoće; to je suština Njegove „različitosti“, Njegove transcendencije. Božja svetost utjelovljuje otajstvo Njegove ljepote i uzrokuje da mu se divimo dok počinjemo razumijevati samo dio Njegovog veličanstva.

Izaija je iz prve ruke svjedočio o Božjoj svetosti u svojem viđenju opisanom u Izaiji 6. Premda je Izaija bio Božji prorok i pravednik, njegova je reakcija na viziju o Božjoj svetosti bila svjesnost njegove vlastite grešnosti i očaja za vlastiti život (Izaija 6,5). U Božjoj prisutnosti, čak su i anđeli koji su klicali „Svet, svet, svet je Gospodin nad vojskama“ prekrivali svoja lica i noge sa četiri od svojih šest krila. Pokrivanje lica i nogu nedvojbeno označava poštovanje i strahopoštovanje uzrokovano neposrednom Božjom prisutnošću (Izlazak 3,4-5). Serafini su stajali prekriveni kako bi se sakrili koliko god je to moguće, u znak priznanja njihove nedostojnosti u prisutnosti Svetoga. A ako čisti i sveti serafini pokazuju takvo poštovanje u Jahvinoj nazočnosti, s kakvim se onda dubokim strahopoštovanjem mi, okaljana i grešna bića, usuđujemo približiti Njemu! Poštovanje koje su anđeli pokazali Bogu treba nas podsjećati na našu vlastitu naglost kada nepromišljeno i bez poštovanja jurimo u Njegovu prisutnost, kao što to često činimo zato što ne razumijemo Njegovu svetost.

Ivanovo viđenje Božjeg prijestolja u Otkrivenju 4 slično je Izajinom. Kao i u prethodnom opisu, prijestolje je bilo okruženo živim bićima koja su u poštovanju i strahopoštovanju prema Svetome klicala „Svet, svet, svet, Gospodin Bog Svevladar“. Ivan nastavlja s opisom tih bića koja su neprestano davala slavu i čast i hvalu oko Njegovog prijestolja. Zanimljivo, Ivanova reakcija na viđenje Boga na Njegovom prijestolju je drugačija od Izajine. Nije zabilježeno da je Ivan pao u strahu, te postao svjestan svog vlastitog grešnog stanja, možda zato što je Ivan uskrslog Krista susreo na početku svojeg viđenja (Otkrivenje 1,17). Krist je položio svoju ruku na Ivana i rekao mu da se ne boji. Na isti način, i mi možemo pristupiti prijestolju milosti ako imamo ruku Kristovu na nama u smislu Njegove pravednosti, razmijenjene na križu za naše grijehe (2. Korinćanima 5,21).

Ali zašto se tri puta ponavlja „svet, svet, svet“ (što zovemo trihagion)? Ponavljanje imena ili izraza tri puta među Židovima bilo je sasvim uobičajeno. U Jeremiji 7,4, prorok kaže da Židovi tri puta govore: „Hram Gospodinov“ kako bi izrazili njihovo silno pouzdanje u njihovo vlastito štovanje, premda je ono bilo licemjerno i pokvareno. Jeremija 22,29, Ezekiel 21,27 i 1. Samuelova 18,23 sadrže sličan izraz intenzivnog trostrukog ponavljanja. Stoga, kada anđeli oko prijestolja zazivaju, odnosno kliču jedni drugima „Svet, svet, svet“, oni izražavaju silnu i strastvenu istinu o vrhovnoj svetosti Boga - toj osnovnoj karakteristici koja je odraz Njegove zadivljujuće i veličanstvene prirode.

Nadalje, trihagion iskazuje prirodu trojedinoga Boga, tri božanske osobe, koje su sve jednake u svetosti i veličanstvu. Isus Krist je Svetac koji u grobu neće „ugledati truleži“, već će biti uskrsnut i uzvišen Božjom desnicom (Djela 2,27; 13,33-35). Isus je „Svetac i Pravednik“ (Djela 3,14), čija nam smrt na križu dopušta da pred prijestoljem našeg svetog Boga stojimo bez ikakvog srama. Treća Osoba Trojstva – Duh Sveti – svojim imenom označava važnost svetosti u suštini Božanstva.

Naposljetku, dvije vizije anđela oko prijestolja koji klicaše „Svet, svet, svet“ jasno ukazuju da je Bog isti u oba Zavjeta. O Bogu Starog zavjeta često razmišljamo kao Bogu gnjeva, a o Bogu Novog zavjeta kao Bogu ljubavi. No, Izaija i Ivan predstavljaju jedinstvenu sliku našeg svetog, veličanstvenog, silnog Boga koji se ne mijenja (Malahija 3,6), koji je isti jučer, danas i zauvijek (Hebrejima 13,8), te „u kome nema promjene ni sjene od mijene“ (Jakovljeva 1,17). Božja svetost je vječna, baš kao što je i On vječan.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što znači da je Bog svet, svet, svet?