Gdje su išli starozavjetni vjernici kada bi umrli?



Pitanje: Gdje su išli starozavjetni vjernici kada bi umrli?

Odgovor:
Stari zavjet uči da postoji život poslije smrti te da su svi ljudi išli na mjesto svjesnog postojanja koje se zove Šeol. Tamo su bili zli (Psalam 9,17; 31,17; 49,14; Izaija 5,14), a tako i pravedni (Postanak 37,35; Job 14,13; Psalam 6,5; 16,10; 88,3; Izaija 38,10).

Novozavjetni ekvivalent za Šeol je Had/Podzemlje. Prije Kristova uskrsnuća, Luka 16,19-31 pokazuje da je Had podijeljen na dva područja: mjesto utjehe gdje je bio Lazar i mjesto muke gdje je bio bogataš. Prijevod riječi pakao u 23. stihu nije Gehenna (mjesto vječne muke), već Had (mjesto mrtvih). Lazarovo mjesto utjehe na drugim se mjestima naziva „Raj“ (Luka 23,43). Između ova dva područja Hada „velik je ponor postavljen“ (Luka 16,26).

Isusa se opisuje kao da je nakon svoje smrti sišao u Had/Podzemlje (Djela 2,27.31; usp. Efežanima 4,9). Izgleda da su pri uskrsnuću Isusa Krista, vjernici u Hadu (to jest stanari u Raju) premješteni na drugo mjesto. Sada je Raj gore umjesto dolje (2. Korinćanima 12,4-4).

Kada danas vjernik umre, on je „naseljen kod Gospodina“ (2. Korinćanima 5,6-9). Kada nevjernik umre, slijedi starozavjetne vjernike u Had. Na konačnom sudu, Had/Podzemlje će se isprazniti i naći pred Velikim bijelim prijestoljem, gdje će se njegovim stanarima suditi prije ulaska u ognjeno jezero (Otkrivenje 20,13-15).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Gdje su išli starozavjetni vjernici kada bi umrli?