Pitanje
Što Biblija kaže o sreći?
Odgovor
Izraz „sreća“ koristi se za opisivanje onoga za što se vjeruje da se može dogoditi. Mnogo puta se „sreća“ posebno koristi za opisivanje pozitivne ili poželjne situacije ili dobiti neke vrste, naizgled slučajno. Glavno pitanje je događa li se sve slučajno? Ako da, onda se može govoriti o tome da netko ima sreće ili nesreće. Ali ako se ne događa slučajno, onda je neprikladno koristiti te termine. Propovjednik 9,11-12 kaže: „Vratih se i vidjeh pod suncem da trka ne pripada hitrima, ni boj snažnima, ni kruh mudrima, ni bogatstvo razboritima, ni naklonost vještima, nego sve njih snalazi vrijeme i slučaj. Jer čovjek ne zna svoje vrijeme: kao ribe ulovljene u zlokobnu mrežu, i kao ptice uhvaćene u zamku, tako su sinovi ljudski uhvaćeni u zao čas, koji ih spopadne iznenada.“ Mnogo toga što Propovjednik iznosi iz perspektive je osobe koja gleda na život na zemlji bez Boga, ili na život „pod suncem“. Iz takve perspektive – izostavljajući Boga iz priče – čini se da postoji dobra i loša sreća.
Trkač u utrci može biti najbrži, ali zato što se netko ispred njega spotakne, spotiče se o njega i pada i ne pobjeđuje u utrci. Kolika nesreća za njega? Ili kralj ratnik može imati najjaču vojsku, ali neka „slučajna“ strijela koju je nepoznati neprijateljski vojnik nasumično ispalio u zrak jednostavno probije njegov oklop na najranjivijem mjestu (2. Ljetopisa 18,33) što rezultira kraljevom smrću i gubitkom bitke. Kolika nesreća za kralja Ahaba? Je li to bila stvar sreće? Čitajući cijelu 2. Ljetopisa 18, otkrivamo da je Bog imao svoju ruku u tome od početka. Vojnik koji je odapeo strijelu bio je potpuno nesvjestan njezine putanje, ali Bog je u svojoj suverenosti cijelo vrijeme znao da će to značiti smrt zlog kralja Ahaba.
Slična „slučajna“ situacija događa se u knjizi o Ruti. Ruta, udovica koja se brinula za svoju svekrvu udovicu, traži polje za pabirčenje žita kako bi ih opskrbila. „I ode ona te je, došavši, pabirčila u polju za žeteocima; i slučajno se namjerila na dio polja koji je pripadao Boazu, koji je bio od roda Elimelekova“ (Ruta 2,3). Elimelek je bio muž njezine svekrve Naomi, tako da je Boaz bio njezin rođak i bio je velikodušan prema Ruti. Kad se Ruta vratila kući s puno više žita nego što je Naomi očekivala, „upita je svekrva: 'Gdje si pabirčila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je obratio pozornost na tebe.' I objasni ona svojoj svekrvi kod koga je radila, i reče: 'Ime čovjeku kod kojega sam danas radila je Boaz.' I reče Naomi svojoj snasi: 'Neka GOSPODIN blagoslovi onoga koji nije uskratio svoju dobrostivost ni živima ni mrtvima.' I još joj reče Naomi: 'Taj čovjek nam je bliskoga roda, jedan od naših najbližih rođaka“ (Ruta 2,19-20). Dakle, Naomi to nije vidjela kao „slučajnu“ situaciju već kao Božju providnost, kao i drugi kasnije (Ruta 4,14).
Izreke 16,33 navode opće načelo: „Ždrijeb se u krilo baca, ali je od GOSPODINA sva njegova odredba.“ Ovo se odnosi na korištenje ždrijeba (slično bacanju novčića ili bacanju kocki) za rješavanje određenih sudskih slučajeva. Slučaj koji uključuje Akana u Jošui 7 je primjer u kojem se načelo iz Izreka 16,33 koristilo za pronalaženje krivca. Izreke 18,18 navode nešto slično: „Ždrijeb prekida svađe i razlučuje među moćnicima.“ Opet, ideja je da Božja providnost igra odlučujuću ulogu u rezultatima ždrijeba tako da se sudski sukobi mogu riješiti bez obzira na to koliko su veliki sukobi. Izreke 16,33 bi pokazale da nešto tako nasumično kao što je bacanje kocke ili novčića nije izvan Božje suverene kontrole. I stoga ti rezultati nisu puka slučajnost.
Božja suverenost uključuje dva aspekta. Božja aktivna volja ili suverenost uključivali bi nešto što On uzrokuje da se dogodi, kao što je vođenje zlog kralja Ahaba u bitku (2. Ljetopisa 18,18-19). Ahabova smrt nije bila samo rezultat nasumično ispaljene strijele, već kao što 2. Ljetopisa 18 otkriva, Bog je aktivno usmjeravao događaje koji su Ahaba odveli u bitku i upotrijebio tu nasumično ispaljenu strijelu da ispuni svoju volju za Ahaba tog dana.
Božja pasivna volja podrazumijeva da On dopusti, a ne da uzrokuje da se nešto dogodi. Poglavlje 1 knjige o Jobu to ilustrira kroz ono što je Bog dopustio Sotoni da učini u Jobovom životu. Također je uključena u zlo koje je Bog dopustio da Josipova braća učine Josipu kako bi se postiglo veće dobro, dobro koje je Josipu postalo vidljivo tek godinama kasnije (Postanak 50,20).
Budući da nemamo rastvorene zavjese da vidimo što se događa na nebu, ne možemo uvijek odrediti je li Božja aktivna ili pasivna volja uključena u događaje u našem životu, ali znamo da je sve što se događa pod kišobranom Njegove volje, bilo aktivne ili pasivne, i prema tome, ništa nije stvar puke slučajnosti. Kada osoba baca kocku da bi igrala društvenu igru, Bog ponekad može uzrokovati da kocka padne na određeni način, ali češće u takvim beznačajnim situacijama, On može dopustiti da kocka padne po odredbi Njegovih prirodnih zakona bez ikakvog aktivnog uključivanja. Ali čak i kad On nije aktivno uključen, kako će kocka pasti i dalje je pod Njegovom suverenošću.
Tako je za svaki događaj u životu; bez obzira koliko mali (Matej 10,29-31) ili koliko veliki (Danijel 4,35; Izreke 21,1), Bog suveren nad svime (Efežanima 1,11; Psalam 115,3; Izaija 46,9-10), pa stoga ništa nije samo stvar slučajnosti.
Iz zemaljske perspektive može se činiti da se sve događa nasumično, ali kroz cijelo Sveto pismo, jasno je da Bog ima kontrolu nad svom svojom kreacijom i da je nekako u stanju preuzeti nasumične radnje prirodnog zakona, slobodne volje i dobrih i zlih ljudi, i zle namjere demona i sve ih kombinirati kako bi izvršio svoju dobru i savršenu volju (Postanak 50,20; Job poglavlja 1 i 42; Ivan 9,1-7). A kršćanima je konkretno dano obećanje da Bog sve, bilo naizgled dobro ili loše, sve zajedno djeluje na dobro onima koji ga ljube i koji su pozvani prema njegovoj nakani (Rimljanima 8,28).
English
Što Biblija kaže o sreći?
