Kako su ljudi poznavali Boga prije Biblije?



Pitanje: Kako su ljudi poznavali Boga prije Biblije?

Odgovor:
Iako ljudi nisu imali pisanu Riječ Božju, nisu bili nesposobni primiti, razumjeti i slušati Boga. Ustvari, danas postoji mnogo područja u svijetu gdje Biblije nisu dostupne, a ipak ljudi mogu znati i znaju o Bogu. U pitanju je objava – Bog otkriva čovjeku ono što želi da znamo o Njemu. Premda nije uvijek bilo Biblije, uvijek su postojala sredstva za čovjeka da primi i razumije Božju objavu. Postoje dvije kategorije objave, opća i posebna.

Opća objava se bavi onim što Bog univerzalno komunicira cijelom čovječanstvu. Vanjski aspekt opće objave jest taj što Bog mora biti njezin uzrok ili izvor. S obzirom na sve što postoji, i da tome mora postojati uzrok, Bog isto mora postojati. Rimljanima 1,20 kaže: „Jer ono nevidljivo njegovo, njegova vječna i sila i božanstvo, umom se razabire u djelima od stvaranja svijeta, tako da nemaju isprike“ (VB). Svi muškarci i žene svugdje mogu vidjeti kreaciju i znati da Bog postoji. Psalam 19,1-4 dalje objašnjava da stvaranje jasno govori o Bogu jezikom koji svi razumiju. „Nije to besjeda niti su to riječi, ne čuje se glasa njihova“ (3. stih). Objava iz prirode je očita. Nitko nema izgovor da nije znao. Ne postoji alibi za ateiste, i nema opravdanja za agnostike.

Drugi aspekt opće objave – kojom se Bog objavio svima – jest prisutnost naše savjesti. To je unutarnji aspekt. „Jer što se o Bogu može znati, očito im je“ (Rimljanima 1,19 VB). Budući da posjeduju nematerijalni dio, ljudi su svjesni da Bog postoji. Ta dva aspekta opće objave prikazuju se u mnogim misionarskim pričama u domorodačkim plemenima koja nikada nisu vidjela Bibliju niti čula o Isusu. Ipak, kada im se predstavi plan spasenja, znaju da Bog postoji, jer vide dokaze o Njemu u prirodi, i znaju da im je potreban Spasitelj, jer ih njihova savjest osvjedočuje o njihovom grijehu i njihovoj potrebi za Njime.

Osim opće objave, postoji posebna objava koju Bog koristi kako bi čovječanstvu pokazao sebe i svoju volju. Posebna objava ne dolazi svima, već samo određenim ljudima u određeno vrijeme. Primjeri posebnih objava u Bibliji bili su: kocka (Djela 1,21-26; također Izreke 16,33), Urim i Tumim (posebna vrsta kocke koju je koristio veliki svećenik – vidi Izlazak 28,30; Brojevi 27,21; Ponovljeni zakon 33,8; 1. Samuelova 28,6; i Ezra 2,63), snovi i vizije (Postanak 20,3. 6; Postanak 31,11-13. 24; Joel 2,28), ukazanja anđela Gospodnjeg (Postanak 16,7-14; Izlazak 3,2; 2. Samuelova 24,16; Zaharija 1,12), te služba proroka (2. Samuelova 23,2; Zaharija 1,1). Ove reference nisu iscrpni popis svake instance, ali bi trebale poslužiti kao dobri primjeri ove vrste objave.

Biblija kakvu poznajemo jest oblik posebne objave. Međutim, ona spada u posebnu kategoriju, jer druge oblike posebne objave danas čini nepotrebnima. Čak je i Petar, koji je zajedno s Ivanom svjedočio Isusovom razgovoru s Mojsijem i Ilijom na Gori preobraženja (Matej 17; Luka 9), izjavio da je ovo posebno iskustvo inferiorno u odnosu na „još čvršću proročku riječ“ (2. Petrova 1,19). To je zato što je Biblija pisani oblik svih informacija koje Bog želi da znamo o Njemu i Njegovom planu. Ustvari, Biblija sadrži sve što trebamo znati kako bismo imali odnos s Bogom.

Dakle, prije nego što je Biblija kakvom je poznajemo bila dostupna, Bog je koristio mnoga sredstva da sebe i svoju volju objavi čovječanstvu. Nevjerojatna je misao da Bog nije koristio samo jedan oblik komunikacije, već mnogo njih. Činjenica da nam je Bog dao svoju pisanu Riječ i sačuvao ju za nas danas čini nas zahvalnima. Nismo na milosti nekoga drugoga da nam kaže što je Bog rekao; možemo sami za sebe proučavati što je rekao!

Naravno, najjasnija Božja objava jest Njegov Sin, Isus Krist (Ivan 1,14; Hebrejima 1,3). Kada je Isus uzeo ljudsko obličje kako bi ovom zemljom hodao među nama, to govori glasno samo za sebe . Kada je umro za naše grijehe na križu, nedvosmisleno nam je pokazao da je Bog ljubav (1. Ivanova 4,10).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Kako su ljudi poznavali Boga prije Biblije?