Zašto je spasenje djelima prevladavajuće gledište?


Pitanje: Zašto je spasenje djelima prevladavajuće gledište?

Odgovor:
Jednostavan odgovor glasi da se spasenje djelima čini pravo u očima čovjeka. Jedna od osnovnih ljudskih želja je kontrolirati svoju sudbinu, a to uključuje njegovu vječnu sudbinu. Spasenje po djelima apelira na čovjekov ponos i želju da bude u kontroli. Spasenje djelima apelira na tu želju daleko više nego ideja da se spašavamo samo vjerom. Također, čovjek ima inherentni osjećaj pravde. Čak i najrevniji ateist vjeruje u neku vrstu pravde i ima osjećaj za ispravno i pogrešno, čak i ako nema moralnu osnovu za takav sud. Naš inherentni osjećaj ispravnog i pogrešnog zahtjeva da, ako se želimo spasiti, naša „dobra djela" moraju prevagnuti nad našim „lošim djelima". Stoga je prirodno da kad čovjek kreira religiju, to uključuje neku vrstu spasenja djelima.

Budući da spasenje djelima apelira na čovjekovu grješnu prirodu, ona tvori temelj gotovo svake religije osim biblijskog kršćanstva. Izreke 14,12 nam govore: „Neki se put čovjeku učini prav, a svršetak su mu putovi smrti." Spasenje po djelima čini se ispravno ljudima, i stoga je prevladavajuće gledište. Upravo se zato biblijsko kršćanstvo toliko razlikuje od svih drugih religija – jer jedino uči da je spasenje Božji dar, a ne po djelima. „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to nije od vas, Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko pohvalio" (Efežanima 2,8-9).

Drugi razlog zašto je spasenje po djelima prevladavajuće gledište jest da prirodni ili neobraćeni čovjek u potpunosti ne razumije opseg vlastite grješnosti ili Božje svetosti. Čovjekovo srce je „prijevarno više od svega, i podlo je ono" (Jeremija 17,9), a Bog je beskonačno svet (Izaija 6,3). Obmana naših srdaca jest ono što iskrivljuje našu percepciju opsega te obmane, a to nas sprječava da vidimo naše istinsko stanje pred Bogom čiju svetost također nismo u stanju potpuno shvatiti. No istina ostaje da se naša grješnost i Božja svetost spajaju kako bismo sve učinili da budemo kao „prljava haljina" pred svetim Bogom (Izaija 64,6; 6,1-5).

Pomisao da dobra čovjekova djela mogu ikada pokriti loša djela potpuno je nebiblijski koncept. Osim toga, Biblija također uči da Božji standard nije ništa manje od 100 posto savršenstva. Ako posrnemo u držanju samo jednog dijela Božjeg pravednog zakona, krivi smo jednako kao da smo sve prekršili (Jakovljeva 2,10). Stoga se nikako ne bismo mogli spasiti ako bi spasenje uistinu ovisilo o djelima.

Drugi razlog zbog kojeg se spasenje po djelima može uvući u denominacije koje tvrde da su kršćanske ili kažu da vjeruju u Bibliju, jest da pogrešno razumiju stihove poput Jakovljeve 2,24: „Vidite dakle da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom." U kontekstu čitavog odlomka (Jakovljeva 2,14-26) postaje očito da Jakov ne kaže da nas naša djela čine pravednima pred Bogom; već jasno pokazuje da se prava spasonosna vjera dokazuje dobrim djelima. Osoba koja tvrdi da je kršćanin, ali živi u svjesnom neposluhu Kristu ima lažnu ili „mrtvu" vjeru i nije spašena. Jakov daje kontrast između dvije različite vrste vjere – prave vjere koja spašava i lažne vjere koja je mrtva.

Postoji jednostavno previše stihova koji uče da se ne spašavamo djelima za svakog kršćanina koji vjeruje suprotno. Titu 3,4-5 jedan je od mnogih takvih odlomaka: „Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi, ne po djelima koja mi u pravednosti učinismo, nego po svojemu milosrđu — kupelji ponovnog rođenja i obnove po Duhu Svetome." Dobra djela ne pridonose spasenju, ali uvijek će biti obilježje onoga tko je nanovorođen. Dobra djela nisu uzrok spasenja, već dokaz.

Premda je spasenje djelima moguće prevladavajuće gledište, nije biblijski točno. Biblija sadrži obilje dokaza spasenja samo milošću, samo vjerom, samo u Kristu (Efežanima 2,8-9).

English


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Zašto je spasenje djelima prevladavajuće gledište?