Što je sotonizam?



Pitanje: Što je sotonizam?

Odgovor:
Sotonizam se ne može lako sažeti. Kako se sotonizam definira ovisi o „podjeli“ sotonizma o kojoj govorimo. Nasuprot kršćana, sotonisti se ne slažu po pitanju samih temeljnih načela. Premda se kršćani možda neće složiti oko tumačenja nekih biblijskih odlomaka, kršćani vjeruju u isto temeljno načelo da je Isus Božji Sin koji je platio cijenu za naše grijehe svojom smrću na križu i uskrsnuo iz mrtvih. Sotonisti različitih skupina raspravljaju oko toga postoji li Sotona ili ne, te štuju li njega ili same sebe. U suštini, zbunjeni su i vezani uz svoje laži. Ivan 8:44 je vjerojatno najbolji sažetak sotonizma: „Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži.“

Zbog tih laži, postoji mnoštvo ideologija i lažnih filozofija unutar sotonizma. Teško je pronaći sotoniste izvan njihova sastajališta, crkve ili grupe koji „vjeruju“ isto. Neke su sotonističke prakse jednake, ali jedinstvo sotonista više se može pronaći u „djelima“ njihovih rituala nego u „odnosu“ prema sustavu vjerovanja. Lakše je nazvati sebe „sotonistima“ ako „čine“ određene stvari.

Većina sotonista, štovatelja đavla, dijabolika, luciferista i članova Sotonske crkve tvrde da vuku korijene iz LaVeyanovog sotonizma. Taj naziv dolazi od Antona LaVeya, autora Sotonske biblije i utemeljitelja prve sotonske crkve. LaVey je navodno osnovao prvu Sotonsku crkvu 1966. godine. Kao samoproglašeni autoritet o svemu što se tiče zla, počeo je držati tjedna predavanja po cijeni od 2 dolara po osobi. I tako se rodila Sotonska crkva.

Osnovno što je zajedničko svim ograncima sotonizma jest promoviranje sebe. Svi oblici sotonizma tvrde da postoje kako bi konzumirali i da je sebičnost vrlina. Neki sotonisti drže da je život na zemlji jedino postojanje koje će ikada spoznati. Dakle, štovatelji đavla žive za trenutak, a njihovo vjerovanje su proždrljivost i razvrat.

Sotonizam obećava vjernost sotoni, unatoč tome što neki u Sotonskoj crkvi ne vjeruju da Bog ili Sotona postoje. Većina Sotonske crkve također ne vjeruje da postoji otkupitelj za njih ili za bilo koga drugog. Svatko je potpuno odgovoran za vlastiti životni put. Ipak, oni se mole sotoni u obredima, traže da se njegova suverena ruka očituje u njihovim životima. Takvo razmišljanje otkriva utjecaj laži i prijevara njihove filozofije. Bez obzira vjeruju li sotonisti u njega ili ne, to Sotoni nije važno. Krajnji rezultat je isti – njihove duše nalaze se u ropstvu njemu i, ukoliko ne intervenira Božja milost, doživjet će vječnost u paklu.

Ukratko, sotonizam može ali i ne mora uključivati štovanje Sotone, ali to je svjestan trud da se NE štuje jedini pravi Bog. Rimljanima 1 daje jasan pogled u srce i motive sotonista. Oni imaju „pokvarena shvaćanja da bi činili što ne dolikuje: puni su svakovrsne nepravednosti“ (s. 28-29). Ljudi koje je Sotona zaveo da žive na taj način teško mogu razumjeti Božju ideju o milosti i slobodi. Umjesto toga, oni žive za sebe, sami po sebi.

Druga Petrova 2 sadrži upozorenje svakome tko bi htio slijediti sotonizam ili bilo koji drugi način razmišljanja koji ne dolazi od Boga: „Oni su izvori bez vode, magle koje tjera vihor. Za njih se čuva tamni mrak. Oni govore bahate i prazne riječi te mame tjelesnim požudama i razuzdanošću one koji su tek izbjegli od onih što žive u zabludi. Obećavaju im slobodu, a sami robuju propasti“ (s. 17-19).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je sotonizam?