Što Biblija kaže o socijalnoj pravdi?



Pitanje: Što Biblija kaže o socijalnoj pravdi?

Odgovor:
Prije nego što razmotrimo kršćanski pogled na socijalnu pravdu, moramo definirati pojmove. Socijalna pravda je takav politički terećen koncept kojeg se ne može stvarno odvojiti od njezinog današnjeg konteksta. Socijalna pravda često se koristi kao poklič koji objedinjuje mnoge na lijevoj strani političkog spektra. Ovaj izvod „socijalne pravde“ s Wikipedije dobra je definicija tog pojma.

„Socijalna pravda također je koncept koji neki koriste u opisivanju pokreta za društveno pravedan svijet. U tom kontekstu, socijalna pravda temelji se na konceptima ljudskih prava i jednakosti, te uključuje veći stupanj ekonomskog egalitarizma putem progresivnog oporezivanja, preraspodjele dohotka ili čak preraspodjele imovine. Ta pravila imaju za cilj postizanje onoga što razvojni ekonomisti nazivaju većom jednakošću (ekonomskih) prilika u odnosu na ono što trenutno postoji u nekim društvima, te stvaranje jednakosti ishoda u slučajevima kada se pojave slučajne nejednakosti u proceduralno pravednom sustavu.“

Ključna riječ u ovoj definiciji jest riječ „egalitarizam“. Ova riječ, zajedno s frazama „preraspodjele dohotka“, „preraspodjele imovine“ i „jednakost ishoda“, mnogo toga kaže o socijalnoj pravdi. Egalitarizam kao politička doktrina u osnovi promiče ideju da svi ljudi trebaju imati ista (jednaka) politička, socijalna, ekonomska i građanska prava. Ova se ideja temelji na neotuđivim ljudskim pravima koji su sadržani u dokumentima kao što je Deklaracija o nezavisnosti.

Međutim, kao ekonomska doktrina, egalitarizam je pokretačka snaga iza socijalizma i komunizma. Ekonomski egalitarizam je taj koji nastoji ukloniti prepreke ekonomske nejednakosti putem preraspodjele bogatstva. To vidimo implementirano u programe socijalne skrbi, gdje progresivna porezna politika uzima proporcionalno više novaca od bogatih pojedinaca kako bi se podigao životni standard ljudima kojima nedostaju ista sredstva. Drugim riječima, vlasti uzimaju od bogatih i daju siromašnima.

Problem s ovom doktrinom jest dvostruk: prvo, postoji pogrešna pretpostavka u ekonomskom egalitarizmu da su bogati stekli bogatstvo iskorištavanjem siromašnih. Velik dio socijalističke literature u posljednjih 150 godina promovira ovaj stav. Ovo je možda bilo uglavnom točno onda kada je Karl Marx inicijalno napisao svoju knjigu Komunistički manifest, a čak i danas može biti ponekad slučaj, ali sigurno ne uvijek. Drugo, socijalistički programi imaju tendenciju stvarati više problema nego što ih mogu riješiti; drugim riječima, ne funkcioniraju. Socijalna pomoć, koja koristi javni prihod, to jest poreze kako bi se nadopunio prihod nedovoljno zaposlenih ili nezaposlenih, obično za posljedicu ima to da primatelji postanu ovisni o državnoj pomoći umjesto da pokušavaju poboljšati svoju situaciju. Svako mjesto gdje je socijalizam/komunizam implementiran na nacionalnoj razini nije uspio ukloniti klasne razlike u društvu. Umjesto toga, sve što čini jest da razliku na razini plemstvo/običan čovjek zamjenjuje s razlikom na razini radnička klasa/politička klasa.

Što je, dakle, kršćansko gledište socijalne pravde? Biblija uči da je Bog Bog pravde. Ustvari, „pravi su svi njegovi puti“ (Ponovljeni zakon 32,4). Osim toga, Biblija podržava pojam socijalne pravde u kojem su prikazani briga i skrb za stanje siromašnih i ožalošćenih (Ponovljeni zakon 10,18; 24,17; 27,19). Biblija često govori o sirotima, udovicama i došljacima — to jest ljudima koji nisu bili u stanju brinuti za sebe ili nisu imali podršku sustava. Bog je zapovjedio narodu Izraela da se brine za one u društvu koji imaju manje mogućnosti, a njihov faktički neuspjeh da to čine, djelomično je bio razlog za njihovu osudu i protjerivanje iz zemlje.

U svom govoru na Maslinskoj gori, Isus spominje brigu za „najmanju braću“ (Matej 25,40), a Jakov u svojoj poslanici izlaže prirodu „čiste pobožnosti“ (Jakovljeva 1,27). Dakle, ako pod „socijalnom pravdom“ mislimo da društvo ima moralnu obvezu brinuti za one u nevolji, onda je to točno. Bog zna da će zbog ljudskog pada u grijeh biti udovica, siročadi i stranaca u društvu, stoga je dao odredbe u starom i novom savezu da se treba brinuti za one koji su odbačeni od društva. Model takvog ponašanja jest sam Isus, koji je odražavao Božji princip pravde time što je pronosio poruku evanđelja čak i izopćenima iz društva.

Međutim, kršćansko poimanje socijalne pravde razlikuje se od suvremenog poimanja socijalne pravde. Biblijski poticaji za brigu o siromašnima više su individualni nego društveni. Drugim riječima, svaki je kršćanin potaknut da čini što može kako bi pomogao „najmanjima“. Osnova za takve biblijske zapovijedi nalazi se u drugoj od najvećih zapovijedi — ljubi bližnjega kao samoga sebe (Matej 22,39). Današnje poimanje socijalne pravde zamjenjuje pojedinca s vlašću, koja kroz poreze i na druge načine preraspodjeljuje bogatstvo. Ova politika ne potiče na davanje iz ljubavi, već na otpor onih kojima se oduzima njihovo teško zarađeno bogatstvo.

Još jedna razlika jest ta da kršćanski svjetonazor socijalne pravde ne pretpostavlja da su bogati korisnici nepošteno stečene zarade. Bogatstvo nije zlo u kršćanskom svjetonazoru, ali postoji odgovornost i očekivanje da se bude dobar upravitelj svoga bogatstva (jer sva bogatstva dolaze od Boga). Današnja socijalna pravda djeluje pod pretpostavkom da bogati iskorištavaju siromašne. Treća razlika je u tome što, prema kršćanskom konceptu upravljanja, kršćanin može davati u one dobrotvorne svrhe koje želi poduprijeti. Primjerice, ako kršćanin na srcu ima nerođenu djecu, može podržati pro-life pokrete svojim vremenom, talentom i materijalnim sredstvima. Pod suvremenim oblikom socijalne pravde smatra se da oni na moćnim pozicijama unutar vlasti odlučuju o tome tko prima preraspodijeljeno bogatstvo. Nemamo nikakvu kontrolu nad time što vlasti rade s našim porezima, a najčešće taj novac odlazi u dobrotvorne svrhe koje uopće ne bismo smatrali dostojnima.

U osnovi, postoji napetost između pristupa socijalnoj pravdi s Bogom u središtu i pristupa socijalnoj pravdi sa čovjekom u središtu. Pristup sa čovjekom u središtu vidi vlast u ulozi spasitelja, donoseći utopiju putem vladinih politika. Pristup s Bogom u središtu vidi Krista kao Spasitelja, donoseći nebo na zemlju kada se vrati. Na svojem povratku, Krist će sve obnoviti i izvršiti savršenu pravdu. Do tada, kršćani izražavaju Božju ljubav i pravdu pokazujući dobrotu i milost onima koji imaju manje mogućnosti.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što Biblija kaže o socijalnoj pravdi?