Što je slava?


Pitanje: Što je slava?

Odgovor:
Kratak odgovor glasi da je „slava" Božje konačno uklanjanje grijeha iz života svetaca (tj. svakoga tko je spašen) u vječnom stanju (Rimljanima 8,18; 2. Korinćanima 4,17). Po Kristovom dolasku, slava Božja (Rimljanima 5,2) – Njegova čast, hvala, veličanstvo i svetost – očitovat će se u nama. Umjesto da budemo smrtnici opterećeni grešnom naravi, izmijenit ćemo se u svete besmrtnike s izravnim i nesmetanim pristupom Božjoj nazočnosti, te uživati u svetom zajedništvu s Njime u vječnosti. Što se tiče slave, trebamo se usredotočiti na Krista, jer On je „blažena nada" svakog kršćanina; također, konačnu slavu možemo smatrati vrhuncem posvećenja.

Konačna slava mora iščekivati očitovanje slave našeg velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista (Titu 2,13; 1. Timoteju 6,14). Dok se ne vrati, opterećeni smo grijehom, a naša je duhovna vizija iskrivljena zbog prokletstva. „Jer sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada — licem u lice. Sada poznajem djelomično, a tada ću spoznati kao što sam i spoznat" (1. Korinćanima 13,12). Svakoga dana trebamo nastojati po Duhu usmrćivati ono što je „tjelesno" (grešno) u nama (Rimljanima 8,13).

Kako i kada ćemo konačno biti proslavljeni? Na posljednju trubu, kad Isus dođe, sveci će doživjeti temeljnu, trenutnu transformaciju („svi ćemo se izmijeniti. U hipu, u tren oka" — 1. Korinćanima 15,51); tada će „raspadljivi" postati „neraspadljivi" (1. Korinćanima 15,53). Ipak, 2. Korinćanima 3,18 jasno ukazuje na to da se sada na misteriozan način, „mi svi koji otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu" (2. Korinćanima 3,18). Da ne bi netko mislio kako je to gledanje i preobrazba (kao dio posvećenja) djelo posebno svetih ljudi, Pismo dodaje informaciju da to dolazi „od Gospodnjega Duha". Drugim riječima, to je blagoslov darovan svakom vjerniku. To se ne odnosi na našu konačnu slavu, već na aspekt posvećenja kojim nas Duh trenutno preobražava. Slava Bogu za Njegovo djelo našeg posvećenja u Duhu i istini (Judina 1,24-25; Ivan 17,17; 4,23).

Trebamo razumjeti što Biblija uči o naravi slave – Božjoj neusporedivoj slavi i našem udjelu pri Njegovom dolasku. Božja slava ne odnosi se samo na nepristupačnu svjetlost koju Gospodin nastanjuje (1. Timoteju 6,15-16), već i na Njegovu čast (Luka 2,13) i svetost. Onaj koji se spominje u Psalmu 104,2 isti je Bog koji se spominje u 1. Timoteju 6,15-16. On je „odjeven sjajem i veličanstvom; ogrnuvši se svjetlošću ko plaštem" (Psalam 104,2; 93,1; Job 37,22; 40,10). Kada se Gospodin Isus vrati u svojoj velikoj slavi da izvrši sud (Matej 24,29-31; 25,31-35), On će to učiniti kao jedini koji je Suvereni i ima vječnu vlast (1. Timoteju 6,14-16).

Stvorena bića se ne usuđuju gledati Božju strašnu slavu. Poput Ezekiela (Ezekiel 1,4-29) i Šimuna Petra (Luka 5,8), Izaiju je oborilo gnušanje nad samim sobom u nazočnosti svetoga Boga. Nakon što su serafi proglasili: „Svet, svet, svet GOSPOD Nad Vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!", Izaija je rekao: „Jao meni, jer propadoh! Ta ja sam čovjek nečistih usana i usred puka nečistih usana ja prebivam; jer oči moje vidješe Kralja, GOSPODA Nad Vojskama!" (Izaija 6,3-5 VB). Čak su i serafi pokazali da su nedostojni gledati božansku slavu, pokrivajući svoja lica krilima.

Može se reći da je Božja slava „teška" ili „značajna"; hebrejska riječ kabod doslovno znači „teška ili opterećena". Biblijska upotreba kaboda najčešće je figurativna (npr. „teška zbog grijeha"), odakle dobivamo ideju o „značajnosti" osobe koja je časna, impresivna ili vrijedna poštovanja.

Kada se Gospodin Isus utjelovio, otkrio je ujedno „značajnu" svetost Božju i puninu Njegove milosti i istine („I Riječ tijelom postade, i nastani se među nama. I vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorođena od Oca, puna milosti i istine" [Ivan 1,14; usp. 17,1-5]). Slava koju je otkrio utjelovljeni Krist popraćena je službom Duha (2. Korinćanima 3,7); ona je nepromjenjiva i trajna (Izaija 4,5-6; vidi Job 14,2; Psalam 102,11; 103,15, Jakovljeva 1,10). Prethodne manifestacije Božje slave bile su privremene, poput blijedog odraza Božje slave na Mojsijevom licu. Mojsije je pokrio lice da tvrdokorni Izraelci ne vide kako slava iščezava (1. Korinćanima 3,13), ali u našem je slučaju veo uklonjen po Kristu, te odražavamo slavu Gospodina i tražimo po Duhu da budemo poput Njega.

U svojoj velesvećeničkoj molitvi, Gospodin Isus je zatražio da nas Bog posveti po svojoj istini (tj. da nas učini svetima, Ivan 17,17). Posvećenje je neophodno ako želimo vidjeti Isusovu slavu i biti s Njime u vječnom zajedništvu (Ivan 17,21-24). „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju moju slavu koju mi dade jer me uzljubi prije postanka svijeta" (Ivan 17,24). Ako slava svetaca slijedi obrazac otkriven u Svetom pismu, onda mora podrazumijevati naš udio u Božjoj slavi (tj. svetosti).

Prema Filipljanima 3,20-21, naša je domovina na nebesima i kad se naš Spasitelj vrati, On će preobraziti naša bijedna tijela „da bi ih suobličio slavnome tijelu svojemu". Iako još nije otkriveno ono što ćemo biti, znamo da kad se vrati u velikoj slavi, bit ćemo poput Njega, jer ćemo ga vidjeti kao što jest (1. Ivanova 3,2). Bit ćemo savršeno usklađeni s likom našeg Gospodina Isusa i biti ćemo poput Njega jer će naša ljudskost biti slobodna od grijeha i njegovih posljedica. Naša blagoslovljena nada trebala bi nas potaknuti na svetost, koju nam Duh omogućuje. „I svaki koji ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je i on čist" (1. Ivanova 3,3).

Engleski


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Što je slava?