Što je slava Božja?



Pitanje: Što je slava Božja?

Odgovor:
Slava Božja je ljepota Njegovog duha. To nije estetska ljepota ili materijalna ljepota, već ljepota koja proizlazi iz Njegovog karaktera, iz svega što On jest. Jakovljeva 1,10 poziva bogataša da se „ponosi svojim poniženjem“, ukazujući na slavu koja ne znači bogatstvo, moć ili materijalnu ljepotu. Ova slava može okruniti čovjeka ili napuniti zemlju. Vidljiva je unutar čovjeka i na zemlji, ali ne dolazi od njih samih, već od Boga. Slava čovjeka je ljepota čovjekovog duha, koji je pogrešiv i koji naposljetku umre, te je stoga ponižavajuća – kao što nam stih i govori. Ali slava Božja, koja se očituje u svim Njegovim atributima zajedno, nikada ne prolazi. Ona je vječna.

Izaija 43,7 kaže da nas je Bog stvorio na svoju slavu. U kontekstu s drugim stihovima, može se reći da čovjek „proslavlja“ Boga, jer se kroz čovjeka Božja slava može vidjeti primjerice u ljubavi, glazbi, junaštvu i tako dalje – u onome što pripada Bogu, a što nosimo u zemljanim posudama (2. Korinćanima 4,7). Mi smo posude koje „sadrže“ Njegovu slavu. Sve što smo u stanju učiniti ili biti pronalazi svoj izvor u Njemu. Na isti način, Bog komunicira s prirodom. Priroda pokazuje Njegovu slavu. Njegova slava je čovjekovom umu kroz materijalan svijet otkrivena na mnogo načina, i često različitim ljudima na mnoge različite načine. Neka osoba može biti oduševljena prizorom planina, dok druga osoba može voljeti ljepotu mora. No, ono što je iza jednog i drugog – Božja slava – očituje se obama osobama i povezuje ih s Bogom. Na taj je način Bog u mogućnosti otkriti se svim ljudima, bez obzira na njihovu rasu, baštinu ili mjesto življenja. Kao što Psalam 19,1-4 kaže: „Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu.“

Psalam 73,24 sam raj naziva „slavom“. Kada govore o smrti, ponekad se od kršćana može čuti da su „primljeni u slavu“, a taj izraz je preuzet iz ovog psalma. Kada kršćanin umre, on će se uzeti u Božju prisutnost, a u Njegovoj prisutnosti će prirodno biti okružen slavom Božjom. Bit ćemo odvedeni na mjesto gdje Božja ljepota doslovno prebiva – ljepota Njegovog Duha će biti tamo, jer će On biti tamo. Dakle, ljepota Njegovog Duha (odnosno suština onoga tko On jest) je Njegova „slava“. Na tom mjestu, Njegova slava neće morati dolaziti kroz čovjeka ili prirodu, već će biti jasno vidljiva, baš kao što 1. Korinćanima 13,12 kaže: „Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!“

U ljudskom/zemaljskom smislu, slava predstavlja ljepotu ili živost koja počiva na zemaljskoj materiji (Psalam 37,20; Psalam 49,17), a u tom smislu, ona iščezava. No, razlog zašto iščezava je taj što materijalne stvari nisu trajne. One umiru i venu, ali slava koja je u njima pripada Bogu, i vraća se Njemu kada smrt, odnosno propast, preuzme ono materijalno. Razmislite o bogatašu spomenutom maloprije. Stih kaže: „bogataš neka se ponosi svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave“. Što to znači? Stih upozorava bogataša da shvati da njegovo bogatstvo, moć i ljepota dolaze od Boga, i da se ponizi zbog spoznaje da je Bog taj koji ga čini onim što jest, i koji mu daje sve što ima. A spoznaja da će proći kao cvijet trave je ono što će ga dovesti do spoznaje da je Bog Onaj od kojeg slava dolazi. Božja slava je izvor, vrelo iz kojeg proistječu sve manje slave.

Budući da je Bog taj od kojeg slava dolazi, On neće dopustiti tvrdnju da slava dolazi od čovjeka ili od idola čovjeka ili od prirode. U Izaiji 42,8, vidimo primjer Božje ljubomore nad Njegovom slavom. Ta ljubomora nad Njegovom vlastitom slavom je ono o čemu Pavao govori u Rimljanima 1,21-25, kada govori o načinima na koje ljudi štuju stvorenje umjesto Stvoritelja. Drugim riječima, oni promatraju objekt kroz kojeg dolazi Božja slava, ali umjesto da Bogu pripisuju zasluge, oni štuju tu životinju ili drvo ili čovjeka, kao da ljepota koju posjeduju izvorno potječe od njih samih. Ovo je sama srž idolopoklonstva i veoma česta pojava. Svatko tko je ikada živio u nekom je trenutku počinio tu pogrešku. Svi smo „zamijenili“ slavu Božju sa „slavom čovjeka“.

To je greška koju mnogi ljudi uporno čine: pouzdaju se u zemaljske stvari, zemaljske odnose, svoje vlastite snage, talente, ljepotu ili dobrotu koju vide u drugima. No, kada ove stvari izblijede i nestanu, što je neminovno (jer su samo privremeni nositelji veće slave), ovi ljudi postanu očajni. Ono što svi trebamo shvatiti jest da je Božja slava stalna, a na našem životnom putu vidjet ćemo da se ponekad manifestira u nekoj osobi, nekom proplanku, priči o ljubavi ili junaštvu, bajci ili stvarnosti, ili našem osobnom životu. Ali na kraju, sve se vraća natrag Bogu. A jedini put ka Bogu je kroz Njegovog Sina, Isusa Krista. Izvor sve ljepote pronaći ćemo u Njemu, na nebu, ako smo u Kristu. Za nas, ništa neće biti izgubljeno. Sve one stvari koje su u životu prošle, naći ćemo opet u Njemu.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je slava Božja?