Hoćemo li se sjećati svog zemaljskog života kada budemo u nebu?



Pitanje: Hoćemo li se sjećati svog zemaljskog života kada budemo u nebu?

Odgovor:
Izaija 65,17 nam govori: „Jer ja, evo, stvaram nova nebesa i zemlju novu; i prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti“ (VB). Neki Izaiju 65,17 tumače tako da u nebu nećemo imati nikakvo sjećanje na naše zemaljske živote. Međutim, stih ispred u Izaiji 65,16 kaže: „Jer će prijašnje nevolje biti zaboravljene i jer će biti skrivene od očiju mojih“ (VB). Vjerojatno će samo naše „prijašnje nevolje“ biti zaboravljene – a ne sva naša sjećanja. Naša sjećanja će biti očišćena, otkupljena, iscijeljena i obnovljena – ali ne izbrisana. Nema razloga zašto ne bismo mogli posjedovati mnoge uspomene iz našeg zemaljskog života. Sjećanja koja će biti očišćena su ona koja uključuju grijeh, bol i tugu. Otkrivenje 21,4 izjavljuje: „I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih, i smrti više neće biti; ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti — jer prijašnje prođe“ (VB).

Neki ukazuju na to da je priča o Lazaru i bogatašu (Luka 16,19-31) dokaz da se mrtvi sjećaju svojih života na zemlji. Bogataš je tražio od Abrahama da pošalje Lazara natrag na zemlju kako bi upozorio bogataševu braću da ne dolaze u pakao. Dakle, sjetio se svoje rodbine. Sigurno se također sjetio svog života u grijehu, budući da nikada nije tražio da bude pušten iz pakla, niti je pitao zašto se nalazi tamo ili tvrdio da je to neka greška. Dovoljno se sjećao svog zemaljskog života da je znao da zaslužuje pakao. No, to nije dokaz da se oni koji su u nebu sjećaju svojih života na zemlji. Sjećanje bogataša bilo je dio njegove bijede. Ako ćemo imati uspomene na nebu, one će biti samo ono što nam donosi radost.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Hoćemo li se sjećati svog zemaljskog života kada budemo u nebu?