Naučava li Biblija situacijsku etiku?



Pitanje: Naučava li Biblija situacijsku etiku?

Odgovor:
Situacijska etika jest određeno gledište moralne etike koje tvrdi da je moralnost čina određena konkretnim kontekstom. Situacijska etika navodi da ako postoji ono što je ispravno i pogrešno, određeno je samo željenim ishodom situacije. Situacijska etika razlikuje se od moralnog relativizma koji navodi da ispravno ili pogrešno ne postoji. Situacijska etika obuhvaća etički kod u kojem zadovoljavanje potreba svake situacije određuje ono što je ispravno ili pogrešno.

Od korica do korica, Biblija je istinita, dosljedna i primjenjiva. Uči li Biblija, savjetuje ili čak naginje zagovaranju situacijske etike? Kratak odgovor glasi: „Ne“. Razmotrimo tri načela: 1) Bog je stvoritelj i održavatelj. 2) Cijela Božja Riječ je istinita. Čak i dijelovi koji nam se ne sviđaju ili koje ne razumijemo. 3) Ono što je ispravno i pogrešno određeno i definirano je time tko je Bog.

1. Bog je stvoritelj i održavatelj. Situacijska etika navodi da okruženje ili okolnosti određuju moral. Božja Riječ kaže da Božja suverenost određuje moralnost, budući da je On stvoritelj i održavatelj. I to nije pitanje semantike, nego činjenice. Čak i kad bi Bog dao zapovijed jednoj skupini ljudi i zabranio drugoj, utvrđivanje je li to ispravno ili pogrešno, etički ili neetički, ne temelji se na situaciji, već na Božjoj zapovijedi. Bog ima vlast da upravlja onim što je ispravno i pogrešno. Rimljanima 3,4 kaže: „Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac“.

2. Cijela Božja Riječ je istinita. Tvrditi da Biblija zagovara situacijsku etiku značilo bi da insinuira da postoje greške koje su u njoj sadržane. To nije moguće. Nije moguće zbog broja 1, Bog je stvoritelj i održavatelj.

3. Ono što je ispravno i pogrešno definirano je time tko je Bog. Ljubav je Božja narav. On definira što je ljubav, ne onime što čini, već jednostavno time tko On jest. Biblija kaže: „Bog je ljubav“ (1. Ivanova 4,16). Ljubav je nesebična i obazriva prema drugima, nikada ne traži vlastitu slavu ili zadovoljstvo (1. Korinćanima 13). Dakle, na temelju toga tko Bog jest, Biblija, koju je dao Bog i koja je sva istinita, ne može sadržavati sustav etike koji bi unutar sebe prkosio Božjoj naravi. Situacijska etika nalazi da ono što je ispravno i pogrešno zadovoljava većinu ili jednu osobu iz sebičnosti. Ljubav je suprotna. Ljubav nastoji poticati i izgrađivati druge.

Dva temeljna problema u vezi situacijske etike su stvarnost apsolutne istine i koncept prave ljubavi. Biblija podučava apsolutnu istinu, koja zahtijeva da je ono što je ispravno i pogrešno predodredio sveti Bog. A ljubav – Božja definicija istinite, iskrene, prave ljubavi – ne ostavlja mjesta za sebične ili nečiste motive. Čak i kad bi netko rekao da situacija zahtijeva nesebičnost, još uvijek je to ljudska odlučnost, a ne božanska. Razlozi ljudskog bića za određivanje onog što je najbolje, bez prave ljubavi u osnovi su sebični.

Dakle, što se događa kada sve izgleda ispravno, ali Bog kaže da je pogrešno? Moramo vjerovati Božjoj suverenosti i vjerovati „da onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani“ (Rimljanima 8,28). Ako pripadamo Kristu, Bog nam je dao Duha Svetoga (Ivan 16), i kroz Njega imamo razumijevanje onoga što je ispravno i pogrešno. Kroz Njega smo osvjedočeni, ohrabreni i vođeni ka pravednosti. Iskrena želja za spoznajom istine, zajedno s traženjem Boga, nagradit će se Božjim odgovorom. „Blaženi gladni i žedni pravednosti, jer oni će se nasititi!“ (Matej 5,6).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Naučava li Biblija situacijsku etiku?