Što je sikhizam?



Pitanje: Što je sikhizam?

Odgovor:
Sikhizam je nastao kao pokušaj usklađivanja islama i hinduizma. Međutim, gledanje na sikhizam kao na usklađivanje te dvije religije ne objašnjava teološku i kulturološku jedinstvenost sikhizma. Nazvati sikhizam kompromisom između islama i hinduizma bilo bi jednaka uvreda kao kada bismo kršćanina nazvali krivovjernim Židovom. Sikhizam nije kult niti hibrid, nego poseban vjerski pokret.

Prepoznati utemeljitelj sikhizma, Nanak (1469.- 1538.), rodio se od oca hinduista i majke muslimanke u Indiji. Nanak je rekao da ga je Bog izravno pozvao i postavio kao gurua. Uskoro je postao poznat u regiji Punjab, u sjeveroistočnoj Indiji, po svojoj vjeri i pobožnosti, te po svojoj hrabroj tvrdnji: „Ne postoji musliman, i ne postoji hinduist.“ Okupljao je velik broj učenika (sikha). Poučavao je da je Bog jedan, a Boga je označio kao Sat Nam („istinsko ime“) ili Ekankar, kombinirajući slogove ek („jedan“), aum (mističan zvuk koji predstavlja Boga), te kar („Gospodin“). Taj monoteizam ne podrazumijeva osobnost, tako da ga ne bismo smjeli zamijeniti ni sa kakvom vrstom istočnjačkog panteizma (Bog je sve). Međutim, Nanak je zadržao doktrine o reinkarnaciji i karmi, što su značajna načela istočnjačkih religija poput budizma, hinduizma i taoizma. Nanak je poučavao da osoba može pobjeći iz ciklusa reinkarnacije (samsara) samo kroz mistično jedinstvo s Bogom kroz vjeru i pjevušenje. Iza Nanaka uslijedio je neprekinut lanac od devet postavljenih gurua, koji su čuvali vodstvo sve do 18. stoljeća (1708.).

Sikhizam se izvorno držao pacifizma, ali nije mogao ostati dugo tog uvjerenja. Njegovo odbacivanje Muhamedova prvenstva kao proroka smatralo se bogohulnim i nadahnulo je mnogo suprotstavljanja od povijesno ratnički nastrojene islamske vjere. U vrijeme desetog gurua, Gobinda Raia, koji je još bio poznat kao Gobind Singh („lav“), bila je organizirana khalsa, u svijetu čuvena klasa sikha ratnika. Khalsa su bili poznati po njihovih „pet K“: keš (duga kosa), kangha (metalni češalj u kosi), kah (kratke hlače), kara (čelična narukvica), te kirpan (mač ili bodež koji se nosio sa strane). Britanci, koji su u to vrijeme držali Indiju kao svoju koloniju, puno su koristili khalse kao ratnike i osobne čuvare. Na kraju, Gobinda Singha su ubili muslimani. On je bio posljednji ljudski guru. Tko je bio njegov nasljednik? Sveta knjiga sikha, Adi Granth, uzela je njegovo mjesto, što i nagoviješta njezino drugo ime, Guru Granth. Premda se Adi Granth ne štuje, pripisuje mu se božanski status.

Unatoč svojim pacifističkim korijenima, sikhizam je postao poznat po svojoj militantnosti, što je šteta jer takva militantnost uglavnom potječe od geografskih pitanja izvan kontrole sikha. Izrazito sporna granica Indije i Pakistana koji su se podijelili 1947. godine prolazi točno posred regije Punjab gdje su sikhi uživali veliku autonomiju. Pokušaji da zadrže svoj politički i društveni identitet često su podbacili. Teroristi su ekstremnim naporom pokušali ostvariti državu sikha, Khalistan, ali većina sikha su miroljubiv narod.

Kršćani i sikhi mogu suosjećati jedni s drugima utoliko što su obje religijske tradicije prošle kroz puno progonstava i utoliko što obje štuju samo jednoga Boga. Kršćani i sikhi, kao osobe, mogu imati mir i uzajamno poštivanje. Međutim, sikhizam i kršćanstvo se ne mogu spojiti. Njihovi sustavi vjerovanja slažu se u nekim točkama, ali u konačnici imaju različita gledišta o Bogu, o Isusu, o Svetom pismu, kao i različito gledište o spasenju.

Prvo, koncept Boga u sikhizmu kao nečeg što je apstraktno i neosobno izravno se suprotstavlja Bogu koji je „Abba, Oče“ objavljenom u Bibliji, koji voli i brine se za ljude (Rimljanima 8:15; Galaćanima 4:6). Naš Bog je prisno vezan uz svoju djecu, zna kada oni sjede i kada ustaju, te razumije naše misli (Psalam 139:2). On nas voli vječnom ljubavlju i privlači nas k sebi strpljivo i vjerno (Jeremija 31:3). On ujedno jasno tvrdi da ga se ne može pomiriti ni s jednim navodnim bogom neke druge religije: „Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti“ (Izaija 43:10) i „Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema“ (Izaija 45:5).

Drugo, sikhizam niječe jedinstveni status Isusa Krista. Kršćansko Sveto pismo tvrdi da je spasenje moguće jedino po Njemu: „Ja sam put, istina i život… Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Ivan 14:6). „Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti“ (Djela 4:12). Bez obzira koji status sikhi dali Kristu, to nije status koji On zaslužuje, kao ni status koji mu Biblija pripisuje: Sin Božji i Spasitelj svijeta.

Treće, sikhi i kršćani oboje tvrde da su njihovi sveti spisi jedino nadahnuti. Različite izvorišne knjige za kršćanstvo i sikhizam ne mogu biti „jedina riječ Božja.“ Točnije, kršćani tvrde da je Biblija sama riječ Božja. Ona je Bogom nadahnuta, napisana svima onima koji žele znati i razumjeti, „i korisna za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi“ (2. Timoteju 3:16-17). Bibliju nam je dao naš nebeski Otac kako bismo ga mogli upoznati i voljeti, kako bismo mogli „doći do spoznaje istine“ (1. Timoteju 2:4), te kako bismo mogli doći Njemu i primiti od Njega vječni život.

Četvrto, gledište o spasenju u sikhizmu odbacuje Kristovu pomirbenu žrtvu. Sikhizam uči doktrinu o karmi zajedno s pobožnošću Bogu. Karma ne objašnjava grijeh na zadovoljavajući način, a nikakva dobra djela ne mogu nadoknaditi čak ni jedan grijeh protiv beskonačno svetoga Boga. Savršena svetost ne može učiniti ništa doli mrziti zlo. Budući da je pravedan, Bog ne može jednostavno oprostiti grijeh a da ne primi naknadu za dug koji je grijeh zadužio. Budući da je dobar, Bog ne može dopustiti grješnim ljudima da uđu u blagostanje neba nepromijenjeni. Međutim, u Kristu, Bogo-Čovjeku, imamo žrtvu beskonačne vrijednosti koja plaća naš dug. Naš oprost bio je skup preko svake mjere, toliko skup da ga ljudi ne mogu sami priuštiti. No, možemo ga primiti kao dar. Na to Biblija smjera kada govori o „milosti“. Krist je platio dug koji mi nismo mogli platiti. Žrtvovao je svoj život umjesto nas, kako bismo mi mogli živjeti s Njim. Mi se samo trebamo pouzdati u Njega. Sikhizam, s druge strane, uopće ne oslovljava beskonačne posljedice grijeha, ulogu Božje dobrote i pravde, te čovjekovu potpunu izopačenost.

Na kraju, mogli bismo reći da sikhizam ima povijesne i teološke tragove i hinduizma i islama, ali ga ne možemo pravilno razumjeti samo kao hibrid te dvije religije. On je evoluirao u poseban religijski sustav. Kršćanin može pronaći zajednički jezik sa sikhom po nekim pitanjima, ali u konačnici sikhizam i kršćanstvo se ne mogu pomiriti.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je sikhizam?