settings icon
share icon
Pitanje

Zašto religije ne mogu mirno koegzistirati?

Odgovor


Često se govori da se više ratova vodilo u ime vjere nego bilo čega drugog. Iako je ta izjava potpuno netočna, mnogi ljudi još uvijek razmišljaju na pitanje: „Zašto religije ne mogu mirno koegzistirati?“ Kratak odgovor je zato što se različite religije natječu jedna s drugom za srca i duše ljudi. Sama priroda religijskog uvjerenja je isključiva, jer svaka religija iznosi tvrdnje o istini koje su u suprotnosti s tvrdnjama drugih religija.

Svaka religija se bavi ovim osnovnim pitanjima: Odakle je došao čovjek i zašto je ovdje? Postoji li život nakon smrti? Postoji li Bog i kako ga možemo upoznati? Ova pitanja pomažu uokviriti nečiji svjetonazor, temeljnu filozofiju načina na koji se čovjek nosi sa životom. Kada dvije osobe imaju različite odgovore na ova pitanja, sigurno će doći do sukoba neke vrste. Ovaj sukob može varirati od prijateljskog neslaganja do borbe na život i smrt, ovisno o ljudima koji su uključeni. Budući da na svijetu postoje stotine različitih religija, a milijuni ljudi uokviruju svoj svjetonazor, lako je vidjeti kako stvari mogu eskalirati.

Obično kada se postavi pitanje „zašto religije ne mogu koegzistirati“, fokus je na povijesnim borbama između kršćanstva, judaizma i islama, iako su često uključene i druge religije. Ponekad se povlači kontrast između pacifizma istočnjačkog misticizma i nasilja tradicionalnog monoteizma (kršćanstvo, judaizam, islam), iako se nasilje i ekstremizam također mogu naći među mističnim religijama. Kratki uvid u povijest potvrđuje da svaka religija ima svoje ekstremiste i da nosi svoj dio krivnje za nasilje. Važno pitanje koje treba postaviti je može li se krvoproliće pripisati bitnim učenjima neke religije ili dolazi iz izopačene primjene tih uvjerenja.

Kršćanstvo se često okrivljuje za zločine počinjene u ime Isusa Krista. Križarski ratovi (1096.-1272.), inkvizicija (1200.-1800.) i francuski vjerski ratovi (1562.-98.) uobičajeni su primjeri. Svi ti događaji izvedeni su pod okriljem i uz odobrenje Rimokatoličke crkve, ali su očito kršili učenje Isusa Krista. Zapravo, i inkvizicija i francuski vjerski ratovi bili su napadi katolika na kršćane koji se nisu slagali s doktrinom i praksom Katoličke crkve. Pišući o ovoj povijesti, Noah Webster je rekao: „Crkvene ustanove Europe koje služe za potporu tiranskim vladama nisu kršćanska vjera, već njezine zlouporabe i izopačenost.“

Kada se ispitaju Isusova i apostolska učenja, jasno je da se od kršćana očekuje da žive životom obilježen mirom. Rimljanima 12,14 i 18 kažu: „Blagoslivljajte one koji vas progone: blagoslivljajte i ne proklinjite… Ako je moguće, koliko je to do vas, živite u miru sa svim ljudima.“ Isus je rekao u Mateju 5,39: „Ne opirite se zlotvoru; nego, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ Petar je napisao: „Ne vraćajte zlo za zlo ili uvredu za uvredu; naprotiv: blagoslivljajte znajući da ste na to pozvani, da baštinite blagoslov“ (1. Petrova 3,9).

Judaizam se optužuje za izazivanje nasilja, no kroz povijest su Židovi bili izloženi nasilju više od dvije tisuće godina. U svakoj zemlji u kojoj su živjeli bili su klevetani i proganjani, iako su živjeli mirno i pružali dobra i usluge drugima. Neki će ukazati na odlomke u Starom zavjetu u kojima se Židovima naređivalo da istrijebe druge nacije te reći da to dokazuje nasilne prizvuke židovstva. Zanimljivo, iako je Bog zapovjedio Židovima da izbrišu stanovnike Obećane zemlje (Ponovljeni zakon 7,1-5) kako bi spriječio svoj narod da padne u idolopoklonstvo, također im je zapovjedio da „ne tlače tuđinca niti ga ugnjetavaju“ ( Izlazak 22,21). I uputio je poziv svima, ne samo Židovima, da vjeruju u Njega i budu spašeni (Izaija 45,22; Rimljanima 10,12; 1. Timoteju 2,4). Božja namjera je blagosloviti sve ljude preko Židova (Postanak 12,3; Izaija 49,6). Judaizam uči čovjeka „da postupa pravedno, ljubi milosrđe i ponizno hodi sa svojim Bogom“ (Mihej 6,8).

Islam se također optužuje za nasilje, a posljednjih godina mnogi su pokušavali napraviti razliku između islamskog ekstremizma i „religije mira“, kako se islam ponekad naziva. Nema sumnje da ima mnogo miroljubivih sljedbenika islama, ali je također jasno da je sam temelj islama ukorijenjen u nasilju. Muhamed (570.-632.), utemeljitelj i prorok islama, odrastao je u gradu Meki i počeo propovijedati svoje objave u dobi od 40 godina. Kada su mu se neka plemena usprotivila, poveo je svoje sljedbenike u brutalan pohod da ih porazi i preobrati. Date su mnoge objave koje ohrabruju muslimane da ubijaju one koji ne vjeruju (Sura 2:191; 4:74; 8:12), a to je primarni način na koji se islam širio kroz povijest. Kad su Sjedinjene Države bile u ratu s Barbary piratima, državni tajnik Timothy Pickering rekao je: „Poučeni otkrivenjem da će rat s kršćanima jamčiti spas njihovih duša, i pronalazeći tako velike svjetovne prednosti u držanju ove vjerske dužnosti, njihovi su poticaji na očajničku borbu vrlo moćni.“ Za razliku od kršćanskih ekstremista koji su jasno izvrnuli Sveto pismo kako bi opravdali svoje nasilje, muslimanski ekstremisti mogu ukazati na jasno učenje i praksu svog utemeljitelja kako bi poduprli njihova djela. Umjereni u islamu su oni koji moraju objašnjavati stihove koji opravdavaju nasilje.

Jedna riječ može sažeti razlog zašto religije ne mogu mirno koegzistirati: grijeh. Budući da grijeh pogađa sve ljude, sklonost borbi može porasti čak i u religijskim kontekstima. Iako različite religije mogu imati slične pozitivne koristi za društvo, sve religije nisu jednake. Samo kršćanstvo rješava problem grijeha mijenjajući ljudsko srce. „Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: ono staro je prošlo, gle, sve je novo nastalo“ (2. Korinćanima 5,17).



English



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu

Zašto religije ne mogu mirno koegzistirati?
Podijelite ovu stranicu: Facebook icon Twitter icon Pinterest icon Email icon
© Copyright Got Questions Ministries