Prva poslanica Solunjanima



Autor: 1. Solunjanima 1:1 označava da je Prvu Solunjanima napisao apostol Pavao, vjerojatno zajedno sa Silom i Timotejem.

Vrijeme pisanja: Prva poslanica Solunjanima napisana je oko 50. godine.

Svrha pisanja: U solunskoj crkvi postojala su neka kriva shvaćanja o Kristovu povratku. Pavao je to htio ispraviti ovim pismom. Ujedno, on ga piše kao uputu o posvećenom životu.

Ključni stihovi: 1. Solunjanima 3:5: „Zato ja, ne mogavši više izdržati, i poslah Timoteja da dozna kako je s vašom vjerom, da vidi nije li vas možda iskušao napasnik i da tim ne postane uzaludan naš trud.“

1. Solunjanima 3:7: „Zato smo se, braćo, vašom vjerom utješili u svoj svojoj nevolji i bijedi.“

1. Solunjanima 4:14-17: „Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim. Ovo vam velimo poučeni od Gospodina: mi živi, mi preostali za dolazak Gospodnji, sigurno nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arhanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom.“

1. Solunjanima 5:16: „Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu!“

Sažetak: Prva tri poglavlja govore o tome kako je Pavao htio posjetiti crkvu u Solunu ali nije mogao, jer je njega i njegove suradnike u tome spriječio Sotona (1. Solunjanima 2:18), te kako se Pavao brinuo za njih i ohrabrio se kada je čuo kako je s njima. Pavao se zatim moli za njih (1. Solunjanima 3:11-13). U četvrtom poglavlju, Pavao poučava vjernike u Solunu o tome kako trebaju živjeti u Kristu Isusu, svetim životom (1. Solunjanima 4:1-12). Pavao ih zatim poučava u pogledu krivoga shvaćanja koje su imali. Kaže im da će i oni koji su umrli u Kristu Isusu također otići na nebo kada se On vrati (1. Solunjanima 4:13-18, 5:1-11). Poslanica završava posljednjim uputama o kršćanskom životu.

Veze: Pavao podsjeća Solunjane da je progonstvo koje su primali od svojih „sunarodnjaka“ (2:15), od Židova koji su odbacili svoga Mesiju, isto koje su trpjeli i starozavjetni proroci (Jeremija 2:30; Matej 23:31). Isus je upozoravao da će pravi Božji proroci uvijek trpjeti protivljenje od strane nepravednih (Luka 11:49). U Prvoj poslanici Solunjanima, Pavao ih je također podsjetio na tu istinu.

Primjena: Ovu knjigu možemo primijeniti u mnogim životnim situacijama. Ona nama kršćanima daje sigurnost da ćemo, bili tada mrtvi ili živi, o Kristovu povratku biti sjedinjeni s Njime (1. Solunjanima 4:13-18). Ona nas kršćane uvjerava da nećemo iskusiti Božji gnjev (1. Solunjanima 5:8-9). Ona nas poučava kako trebamo svakodnevno živjeti kršćanstvo (1. Solunjanima 4–5).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Prva poslanica Solunjanima