Prva Ivanova poslanica



Autor: Prva, Druga i Treća Ivanova od samoga početka su pripisivane apostolu Ivanu, koji je napisao i Evanđelje po Ivanu. Sadržaj, stil i rječnik svakako opravdavaju zaključak da su ove tri poslanice bile upućene istim čitateljima kao Evanđelje po Ivanu.

Vrijeme pisanja: Prva Ivanova poslanica vjerojatno je bila napisana između 85. i 95. godine.

Svrha pisanja: Prva Ivanova poslanica je, po svemu sudeći, sažetak koji pretpostavlja da je čitatelj upoznat s Evanđeljem koje je napisao Ivan, a govori o sigurnosti vjere u Krista. Prva poslanica daje naslutiti da su se njezini prvi čitatelji suočili s gnostičkim krivovjerjem, koje je u drugom stoljeću postalo ozbiljan problem. Kao filozofija religije, gnosticizam je smatrao kako je materija zla, a duh dobar. Rješenje napetosti između to dvoje vidjeli su u znanju, odnosno gnozi, kroz koju se čovjek uspinje iz zemaljskog u duhovno. U poruci evanđelja, to je dovelo do dvije pogrešne teorije u vezi Kristove osobe: doketizma, prema kojemu je čovjek Isus bio duh, te kerintizma, prema kojemu je Isus imao dualističku narav, tako da je ponekad bio ljudsko biće a ponekad božansko. Ključna namjena Prve Ivanove poslanice bila je da postavi granice sadržaju vjere i da vjernicima pruži sigurnost spasenja.

Ključni stihovi: 1. Ivanova 1:9: „Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.“

1. Ivanova 3:6: „Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god ostaje u grijehu, njega nije vidio ni upoznao.“

1. Ivanova 4:4: „Vi ste, dječice, od Boga i vi ste ih pobijedili, jer je veći onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.“

1. Ivanova 5:13: „Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega, da znate da imate vječni život.“

Ključna riječ je spoznaja, a zajedno sa svojim istoznačnicama javlja se barem trinaest puta u Prvoj Ivanovoj poslanici.

Sažetak: Lažni duhovni učitelji bili su velik problem u ranoj crkvi. Budući da Novi zavjet još nije bio kompletiran na koji bi se vjernici mogli pozivati, mnoge crkve su postale plijen pretendentima koji su naučavali vlastite ideje i napredovali kao vođe. Ivan je ovo pismo napisao kako bi ispravio neka važna pitanja, posebno u pogledu osobe Isusa Krista.

Budući da se Ivanovo pismo ticalo osnova vjere u Krista, ono je svojim čitateljima pomoglo da iskreno razmišljaju o svojoj vjeri. Pomoglo im je da odgovore na pitanje: Jesmo li pravi vjernici? Ivan im je rekao da to mogu saznati ako promotre svoja djela. Ukoliko vole jedni druge, onda postoji dokaz Božje prisutnosti u njihovim životima. Međutim, ako se stalno prepiru i bore, ili ako su sebični i ne brinu se jedni za druge, onda pokazuju kako zapravo ne poznaju Boga.

To nije značilo da su oni trebali biti savršeni. Štoviše, Ivan je razumio da vjera uključuje priznanje grijeha i traženje Božjeg opraštanja. Poznavanje Boga moglo se vidjeti i u tome što ovise o Njemu da ih očisti od krivnje, te što priznaju svoja zla djela protiv drugih i pokušavaju ih ispraviti.

Veze: Jedan od najčešće citiranih odlomaka u pogledu grijeha nalazi se u Prvoj Ivanovoj 2:16. U ovome odlomku, Ivan opisuje tri aspekta grijeha, a zatim doziva u sjećanje prva i najrazornija iskušenja koja nalazimo u Pismu. Prvi grijeh, Evina neposlušnost, bila je rezultat toga što je podlegla trima iskušenjima koja nalazimo u Postanku 3:6: požuda tijela („dobro za jelo“), požuda očiju („za oči zamamljivo“) i ponos života („za mudrost poželjno“).

Primjena: Prva Ivanova poslanica govori o radosti i ljubavi. Ona objašnjava zajedništvo koje imamo s drugima i sa samim Isusom Kristom. Ona pravi razliku između sreće, koja je privremena i prolazna, i prave radosti, u pogledu koje nam Prva Ivanova daje savjet kako ju možemo postići. Primijenimo li Ivanove riječi na naš svakidašnji život, postići ćemo ono za čime čeznemo: istinsku ljubav, predanost, zajedništvo i radost.

Apostol Ivan dobro je poznavao Krista. On nam želi reći da i mi možemo imati blizak i intiman odnos s Isusom Kristom. Posjedujemo svjedočanstvo ljudi koji su ga poznavali neposredno i osobno. Pisci Evanđelja iznijeli su svoja svjedočanstva, koja se solidno temelje na povijesnoj stvarnosti. No, kako ćemo to sada primijeniti na naše živote? Ona nam objašnjavaju da je Isus došao kao Sin Božji, kako bi stvorio jedinstvo koje se temelji na Njegovoj milosti, milosrđu, ljubavi i prihvaćanju. Previše često ljudi misle da se Isus nalazi na nekom dalekom mjestu i da ga zbilja ne brinu naše svakodnevne borbe, problemi i pitanja. Ivan nam pak kaže da je Ivan upravo tu s nama, kako u jednostavnim, svakidašnjim dijelovima našega života, tako i u onim kompleksnim dijelovima, kada nam se duša grči. Ivan svjedoči kao svjedok s osobnim iskustvima o tome da se Bog utjelovio i živio među ljudima. Kao što je hodao zemljom rame uz rame s Ivanom, tako On svakoga dana hoda i s nama. Potrebno je da tu istinu primijenimo u svoje živote i živimo kao da sam Isus stoji uz nas svake sekunde našega dana. Stavimo li to u praksu, Krist će našim životima nadodati svetosti, čineći nas sve više poput sebe.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Prva Ivanova poslanica