Kako možemo znati koji se dijelovi Biblije odnose na nas danas?



Pitanje: Kako možemo znati koji se dijelovi Biblije odnose na nas danas?

Odgovor:
Mnogo nerazumijevanja se događa kada zapovijedima koje bismo trebali slijediti pripisujemo da su „prikladne specifičnom dobu“, da su se odnosile samo na izvorno slušateljstvo, ili kada zapovijedi koje su specifične za određenu publiku pogrešno tumačimo da su bezvremenske istine. Kako prepoznajemo tu razliku? Prvo što trebamo zapaziti jest da je kanon Biblije bio sastavljen do kraja 1. stoljeća poslije Krista. To znači da većina Biblije, ako ne i cijela, nije izvorno napisana za nas. Autori su imali na umu slušatelje tog doba i vjerojatno nisu bili svjesni da će njihove riječi čitati ljudi diljem svijeta stoljećima kasnije. Zbog toga bismo trebali biti veoma oprezni u tumačenju Biblije za današnjeg kršćanina. Čini se da je mnogo suvremenog propovijedanja toliko opterećeno relevantnošću Biblije da ju tretiramo kao jezero iz kojeg ćemo upecati primjenu za današnjeg kršćanina. To se čini na štetu pravilne egzegeze i interpretacije.

Prva tri pravila hermeneutike (umjetnosti i znanosti biblijskog tumačenja) su: 1) kontekst; 2) kontekst; i 3) kontekst. Prije nego što kršćanima 21. stoljeća možemo reći na koji način se Biblija odnosi na njih, prvo moramo doći do najbolje mogućeg razumijevanja što je Biblija značila svojoj izvornoj publici. Ako izvučemo primjenu koja je bila strana izvornom slušateljstvu, postoji velika mogućnost da odjeljak nismo tumačili ispravno. Jednom kada smo sigurni da razumijemo što je tekst značio za izvorne slušatelje, moramo razmotriti različitosti između nas i njih. Koje su razlike u jeziku, vremenu, kulturi, zemljopisu, okolnostima i situaciji? Sve se ovo mora uzeti u obzir prije same primjene. Jednom kada razumijemo razliku naših kultura, možemo pronaći istovjetnost između izvornog slušateljstva i nas. Tada konačno možemo pronaći primjenu za sebe u našem vremenu i situaciji.

Također je važna činjenica da svaki odjeljak ima samo jedno ispravno tumačenje. Može imati široki raspon primjene, ali samo jedno tumačenje. To znači da su neke primjene bolje od drugih. Ako je neka primjena bliža ispravnom tumačenju od druge, onda je to bolja primjena teksta. Na primjer, mnoge propovijedi nastaju na 1. Samuelovoj 17 (priči o Davidu i Golijatu), što uključuje „poraz divova u vašem životu“. Olako se izvuku detalji priče i izravno uče primjenu, što obično uključuje da Golijat postane simbolom teške, zastrašujuće situacije koju se mora nadvladati vjerom. Postoje i pokušaji da se alegorizira pet glatkih kamenova koje je David pokupio. Zaključak tih propovijedi obično je poticanje da budemo vjerni poput Davida.

Iako ovakva tumačenja propovijedi čine zanimljivima, upitno je bi li izvorno slušateljstvo dobilo istu poruku iz ove priče. Prije nego što se istina iz 1. Samuelove 17 može primijeniti, moramo znati kako ju je razumjela izvorna publika, a to znači odrediti sveobuhvatnu svrhu 1. Samuelove kao knjige. Ne ulazeći u detaljnu egzegezu, recimo samo da se ne radi o pobjedi divova u vašem životu. To može biti daljnja „primjena“ odjeljka, ali kao „tumačenje“ za tekst je strano. Bog je heroj priče, a David je izabrano sredstvo koje će donijeti spasenje svome narodu. Priča suprotstavlja kralja izabranog od naroda (Šaula) i kralja izabranog od Boga (Davida), te također nagoviješta što će Krist (Sin Davidov) učiniti kako bi nam omogućio spasenje.

Još jedan čest primjer tumačenja uz zanemarivanje konteksta jest Ivan 14,13-14. Čitanje ovog stiha izvan konteksta ukazuje da ako „što god“ tražimo od Boga, primit ćemo dok god koristimo formulu „u Isusovo ime“. Kada na ovaj odjeljak primijenimo pravila ispravne hermeneutike, vidimo da Isus govori svojim učenicima u gornjoj sobi u noći Njegove izdaje. Neposredno slušateljstvo su učenici. To je u suštini obećanje Isusovim učenicima da će se Bog pobrinuti za njihove osnovne potrebe kako bi završili svoj zadatak. To je utješni odjeljak, budući da će ih Isus uskoro ostaviti. Postoji li ovdje primjena za kršćanina 21. stoljeća? Naravno! Ukoliko molimo po Božjoj volji (u Isusovo ime), Bog će nam dati ono što trebamo kako bi ostvario svoju volju u nama i kroz nas. Nadalje, odgovor koji dobivamo uvijek će proslavljati Boga. Daleko od toga da nam Bog daje što god želimo, ovaj nas odjeljak uči da se podložimo Božjoj volji u molitvi, i da će nam Bog uvijek dati ono što trebamo kako bismo ostvarili Njegovu volju.

Ispravno biblijsko tumačenje temelji se na sljedećim načelima:
1. Kontekst. Kako biste ga u potpunosti razumjeli, započnite sa stihom, a potom ga proširite: stih, odjeljak, poglavlje, knjiga, autor i zavjet/savez.
2. Pokušajte shvatiti kako je izvorno slušateljstvo razumjelo tekst.
3. Razmotrite razlike između vaše kulture i kulture izvornog slušateljstva.
4. Ako se moralna zapovijed iz Starog zavjeta ponavlja u Novom zavjetu, smatrajte to kao „bezvremensku istinu“.
5. Zapamtite da svaki odjeljak ima samo jedno ispravno tumačenje, ali može imati mnogo primjena (od kojih su neke bolje od drugih).
6. Uvijek budite ponizni i ne zaboravite ulogu Duha Svetoga u tumačenju. On je obećao da će nas upućivati u svu istinu (Ivan 16,13).
Kao što je ranije spomenuto, biblijsko tumačenje je jednako umjetnost kao što je i znanost. Postoje pravila i načela, a neki od težih odjeljaka zahtijevaju više napora od drugih. Uvijek trebamo biti otvoreni za promjenu tumačenja ako nas Duh osvjedoči, a dokazi to podupru.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Kako možemo znati koji se dijelovi Biblije odnose na nas danas?