Što je priča o biblijskom stvaranju?



Pitanje: Što je priča o biblijskom stvaranju?

Odgovor:
Osnovnu priču o stvaranju nalazimo u Postanku 1 i 2, uz izvještaj o Edenskom vrtu u 3. poglavlju. Postanak 1 započinje prije nego što išta postoji osim samoga Boga. S obzirom na to, ne postoji takvo što kao „pretpovijesno“ vrijeme. Početak je Božja objava samoga sebe i Njegove volje za čovječanstvo. U tom početku, Bog je stvorio sve u svemiru u šest doslovnih, 24-satnih dana. To uključuje sva nebeska tijela (uključujući sve zvijezde i planete), kao i sve na zemlji. Iako se trojstvena Božja narav izričito ne nalazi u Postanku, Bog nam otkriva množinu unutar Božanstva (Postanak 1,26). Duh je aktivan u stvaranju (Postanak 1,2), kao i Krist (Ivan 1,1-3; Kološanima 1,15-17).

U šest dana stvaranja, Bog je oblikovao svemir i zemlju (1. dan), nebo i atmosferu (2. dan), kopno i sav biljni svijet (3. dan), zvijezde i nebeska tijela, uključujući sunce i mjesec (4. dan), ptice i vodena bića (5. dan), te sve životinje i čovjeka (6. dan). Čovjek je posebniji od svih ostalih stvorenja, jer nosi Božju sliku i ima odgovornost u smislu upravljanja i podčinjavanja zemlje. Sva kreacija bila je dovršena u šest dana u cijelom svom impresivnom rasponu i čudesnoj ljepoti. Šest doslovnih, 24-satnih dana nemaju nikakav vremenski razmak koji odvaja dane. Bog je proglasio da je Njegova kreacija veoma dobra. Postanak 2 razbire dovršetak Božjeg djela i daje detaljni prikaz stvaranja čovjeka.

Sedmi je dan obilježen Božjim odmorom. To nije zato što je Bog bio umoran, nego je prestao sa svojim djelom stvaranja. To uspostavlja obrazac uzimanja jednog od sedam dana za odmor i određuje broj dana u tjednu, što se primjenjuje sve do danas. Držanje subote bit će prepoznatljiv znak Božjeg izabranog naroda (Izlazak 20,8-11).

Postanak 2 potom daje pobliže viđenje stvaranja čovjeka. Ovaj odlomak nije drugi izvještaj o stvaranju, niti je proturječan Postanku 1. Izvještaj jednostavno ide jedan korak dalje od linearnog izvješća kako bi preusmjerio čitatelja na Božje djelo u vezi stvaranja čovjeka. Bog je oblikovao čovjeka od zemljine prašine koju je prethodno stvorio. Nakon što je formirao čovjeka, Bog je udahnuo u njega život. Činjenica da je Bog na ovaj način odabrao oblikovati čovjeka pokazuje Njegovu veliku brigu u tom procesu. Bog je potom stavio prvog čovjeka, Adama, na posebno mjesto, u Edenski vrt. Eden je bio lijep i pun izobilja. Adam je imao gotovo sve što mu je bilo potrebno, uključujući hranu i produktivan rad. Međutim, Bog nije završio sa čovjekom.

Bog je pomogao Adamu da uvidi svoju potrebu za društvom kada mu je naložio da pregleda i imenuje sva druga stvorenja. Adam je razumio da mu je potrebna družica. Bog je uspavao Adama i potom oblikovao Evu s jednakom ljubavlju kao što je oblikovao Adama. Eva je stvorena iz Adamovog rebra. Kada ju je Adam vidio, shvatio je da je posebna. Ona je bila njegova odgovarajuća polovica, njegova dopuna i tijelo njegovog tijela. Bog je načinio i Adama i Evu na svoju sliku (Postanak 1,27). Ovaj stih uspostavlja obitelj kao temeljni blok za izgradnju društva (Postanak 2,24; Matej 19,5-6). Kao institucija koja je određena od Boga, brak treba biti samo između jednog muškarca i jedne žene. Adam i Eva su stvoreni u stanju nevinosti (Postanak 2,25) i nisu počinili još nikakav grijeh. Uživali su u zajedništvu s Bogom u vrtu. Taj odnos je uključivao jedno jednostavno pravilo. Adamu i Evi bilo je zabranjeno jesti sa samo jednog stabla u čitavom vrtu (Postanak 2,17).

U jednom trenutku zmija je kušala Evu da jede s tog stabla, što je i učinila. Adam je također jeo sa zabranjenog stabla. Adam i Eva su sagriješili protiv Boga i izgubili svoju nevinost (Postanak 3,8-12). Grijeh je donio posljedice. Bog je prokleo zmiju da zauvijek puže po zemlji i da ju ljudi mrze. Bog je prokleo Evu da rađa u mukama i bude u sukobu sa svojim mužem, te je prokleo Adama da se muči i naporno radi (Postanak 3,14-19). Posljedica njihovog grijeha uključivala je protjerivanje Adama i Eve iz vrta (Postanak 3,22-24). No, također je uključivala poruku nade. Prvi spomen o dolasku Mesije nalazi se u Postanku 3,15. On će doći i satrti Zmiju (Sotonu), ali ne prije nego što mu Sotona zada ranu na križu. Čak i usred grijeha i njegovih strašnih posljedica, Bog se pokazuje kao pun milosti, milosrđa i ljubavi.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je priča o biblijskom stvaranju?