Pitanje
Što Biblija kaže o prevladavanju tuge?
Odgovor
Tuga je emocija zajednička ljudskom iskustvu, a procesu tugovanja svjedočimo kroz cijelu biblijsku pripovijest. Više biblijskih likova doživjelo je dubok gubitak i tugu, uključujući Joba, Naomi, Hanu i Davida. Čak je i Isus tugovao (Ivan 11,35; Matej 23,37-39). Nakon što je Lazar umro, Isus je otišao u selo Betaniju, gdje je Lazar pokopan. Kad je Isus vidio Martu i druge ožalošćene kako plaču, i On je zaplakao. Bio je dirnut njihovom tugom, kao i činjenicom Lazarove smrti. Zapanjujuće je to što je Isus, iako je znao da će uskrisiti Lazara iz mrtvih, odlučio sudjelovati u tužnoj situaciji. Isus je uistinu veliki svećenik koji može „suosjećati s našim slabostima“ (Hebrejima 4,15).
Jedan korak u prevladavanju tuge je imati ispravnu perspektivu. Prvo, prepoznajemo da je tuga prirodni odgovor na bol i gubitak. Nema ništa loše u tugovanju. Drugo, znamo da vremena tuge imaju svrhu. Propovjednik 7,2 kaže: „Bolje je ići u kuću gdje se oplakuje negoli ići u kuću gdje je gozba; jer to je svršetak svakoga čovjeka i živi će to primiti k srcu.“ Ovaj stih implicira da tuga može biti dobra jer može osvježiti naš pogled na život. Treće, sjetimo se da su osjećaji tuge privremeni. „Plakanje može trajati svu noć, ali jutrom radost dolazi“ (Psalam 30,5). Postoji kraj tugovanju. Tuga ima svoju svrhu, ali ima i svoju granicu.
Kroz sve to, Bog je vjeran. Postoje mnogi stihovi koji nas podsjećaju na Božju vjernost u vremenima žalosti. On je s nama čak i u dolini sjene smrti (Psalam 23,4). Kad je David bio tužan, molio se ovo u Psalmu 56,8: „Ti znaš moja lutanja; stavi suze moje u sûd tvoj: nisu li one u knjizi tvojoj?“ Dirljiva slika Boga koji hvata naše suze puna je značenja. On vidi našu tugu i ne prezire je. Kao što je Isus ušao u tugu ožalošćenih u Betaniji, Bog ulazi u našu tugu. U isto vrijeme, On nas uvjerava da nije sve izgubljeno. Psalam 46,10 nas podsjeća da se „primirimo“ i počivamo u spoznaji da je On Bog. On je naše utočište (Psalam 91,1-2). On sve izvodi na dobro onih koje je pozvao (Rimljanima 8,28).
Važan dio prevladavanja tuge je izražavanje tuge Bogu. Psalmi sadrže brojne primjere izlijevanja srca Bogu. Zanimljivo je da psalmist nikada ne završava tamo gdje je započeo. On može započeti psalam izrazima žalosti, ali će ga gotovo uvijek završiti hvalom (Psalam 13; Psalam 23,4; Psalam 30,11-12; Psalam 56). Bog nas razumije (Psalam 139,2). Kada komuniciramo s Njim, možemo otvoriti svoje umove istini da nas voli, da je vjeran, da ima kontrolu i da zna kako će sve izvesti za naše dobro.
Još jedan važan korak u prevladavanju tuge je podijeliti je s drugima. Tijelo Kristovo osmišljeno je kako bi olakšalo terete svojih pojedinačnih udova (Galaćanima 6,2), a suvjernici imaju sposobnost „plakanja s onima koji plaču“ (Rimljanima 12,15). Često ožalošćeni imaju tendenciju izbjegavati druge, povećavajući osjećaj izoliranosti i jada. Puno je zdravije potražiti savjetovanje, a grupne postavke mogu biti neprocjenjive. Grupe nude uho za slušanje i korisno ohrabrenje, prijateljstvo i vodstvo u radu kroz tugu. Kada dijelimo svoje priče s Bogom i drugima, naša je tuga manja.
Nažalost, tuga je dio ljudskog iskustva. Gubitak je dio života, a tuga je prirodna reakcija na gubitak. Ali mi imamo nadu u Krista i znamo da je On dovoljno jak da nosi naše breme (Matej 11,30). Možemo mu predati svoju tugu jer On brine za nas (1. Petrova 5,7). Utjehu možemo pronaći u Duhu Svetom, našem Tješitelju i Pomoćniku (Ivan 14,16). U tuzi prebacujemo svoje breme na Njega, oslanjamo se na crkvenu zajednicu, proničemo u istinu Riječi i na kraju iskusimo nadu (Hebrejima 6,19-20).
English
Što Biblija kaže o prevladavanju tuge?
