Pitanje
Kako su predodređenje i izabranje povezani s predznanjem?
Odgovor
Svakako, budući da Bog zna sve, moguće je da Bog utemelji svoje predodređenje i izbor pojedinaca na svom predznanju budućnosti. Zapravo, to je točno stajalište u koje mnogi kršćani vjeruju, budući da je to arminijanski pogled na predestinaciju. Problem je u tome što doista nije ono što Biblija uči o predestinaciji, izboru i predznanju. Kako bismo razumjeli zašto gledište da je „Bog napravio svoj izbor na temelju pukog poznavanja budućnosti“ nije ono što Biblija uči, prvo razmotrimo stihove koji govore o napetosti (ali ne nepomirljivoj napetosti) između predodređenja, izbora i predznanja.
Efežanima 1,5 nam govori da nas je Bog „predodredio za posinjenje po Isusu Kristu za sebe, u skladu s dobrohotnošću svoje volje“. Prema ovom stihu, osnova našeg predodređenja nije nešto što činimo ili ćemo učiniti, već se temelji isključivo na Bogu u skladu s Njegovom dobrom voljom i dobrohotnošću.
U Efežanima 1,11 vidimo da su ljudi „predodređeni po naumu njega koji sve izvodi prema odluci svoje volje“. Iz ovih i mnogih drugih stihova vidimo da Sveto pismo dosljedno uči da se predestinacija ili izbor ne temelje na nečemu što činimo ili ćemo učiniti. Bog je predodredio ljude na temelju svoje vlastite suverene volje da otkupi za sebe ljude iz svakog plemena, jezika i naroda. Bog je to unaprijed odredio ili predodredio prije postanka svijeta (Efežanima 1,4) isključivo na temelju svoje suverene volje, a ne zbog bilo čega što je znao da će ljudi učiniti.
No što je s Rimljanima 8,29 gdje se kaže da je one koje je „unaprijed znao, one je i predodredio“? Zar to ne govori da se predestinacija temelji na Božjem predznanju? Naravno, odgovor glasi: Da, uči da se predestinacija temelji na Božjem predznanju. Ali Božje predznanje, ili poznavanje situacija ili događaja prije nego što nastanu ili se dogode, nije jedina osnova za predodređenje. Znamo da su Njegova volja i dobrohotnost također uključeni. Bog predznanjem i predodređenjem otkriva svoju suverenost, ali također učimo iz Biblije da su ljudi odgovorni za svoje izbore (Jošua 24,14-15, Luka 10,42, Hebrejima 11,24-25). Pitanje zapravo nije zna li Bog tko će vjerovati, nego zašto neki vjeruju, a drugi ne. Božja je želja da svi budu spašeni i dođu do pokajanja (1. Timoteju 2,4, 2. Petrova 3,9). On nudi spasenje svima (Titu 2,11), ali znamo da neće svi biti spašeni.
Sljedeći citat Johna Murraya izvrstan je za rješavanje ovog pitanja: „Čak i ako bi se priznalo da „predznao“ znači predviđanje vjere, biblijska doktrina suverenog izbora nije time eliminirana ili opovrgnuta. Jer sigurno je istina da Bog predviđa vjeru; On predviđa sve što će se dogoditi. Pitanje bi tada jednostavno bilo: odakle dolazi ova vjera koju Bog predviđa? A jedini biblijski odgovor glasi da je vjera koju Bog predviđa vjera koju On sam stvara (usp. Ivan 3,3-8; 6,44-45. 65; Efežanima 2,8; Filipljanima 1,29; 2. Petrova 1,2). Stoga je Njegovo vječno predviđanje vjere preduvjetovano Njegovom odredbom da stvori ovu vjeru u onima za koje On predviđa da vjeruju.“
English
Kako su predodređenje i izabranje povezani s predznanjem?
