Pitanje
Kolika je važnost praznog groba?
Odgovor
Od najranijeg apostolskog razdoblja, stvarnost praznog groba – biblijska istina da su učenici pronašli prazan grob Isusa iz Nazareta – u središtu je kršćanskog naviještanja. Sva četiri evanđelja na različitim nivoima opisuju okolnosti u vezi pronalaska praznog groba (Matej 28,1-6; Marko 16,1-7; Luka 24,1-12; Ivan 20,1-12). No postoje li dobri razlozi za mišljenje da su ove tvrdnje povijesno točne? Može li pošteni istražitelj zaključiti da je Isusov grob po svim vjerojatnostima pronađen prazan na to prvo uskršnje jutro? Postoji nekoliko dokaza koji su uvjerili mnoge povjesničare da je grob u kojem je Isus bio pokopan doista pronađen prazan u nedjelju nakon Njegova raspeća.
Prvo, mjesto Isusove grobnice bilo je poznato i kršćanima i nekršćanima. Premda je istina da je većina žrtava raspeća bila bačena na groblje rezervirano za obične zločince ili jednostavno ostavljena na križu kao hrana pticama i drugim lešinarima, Isusov slučaj je bio drugačiji. Povijesni zapisi upućuju na to da je Isus bio pokopan u grobnici Josipa iz Arimateje, člana Velikog vijeća, same grupe koja je orkestrirala Isusovo pogubljenje. Mnogi su skeptični učenjaci Novoga zavjeta uvjereni da Isusov pokop u grobnici Josipa iz Arimateje nikako ne može biti kršćanska izmišljotina. S obzirom na razumljivo neprijateljstvo najranijih kršćana prema Velikom vijeću, kojeg su smatrali uvelike odgovornim za smrt svoga Gospodara, malo je vjerojatno da bi Isusovi sljedbenici izmislili tradiciju o članu Velikog vijeća koristeći njegovu grobnicu kako bi Isusu omogućili respektabilan pokop.
Osim toga, nedavna arheološka otkrića pokazuju da su stil grobnice koji je opisan u evanđeljima (akrosolij ili klupska grobnica) u velikoj mjeri koristili bogati i drugi izuzetno važni ljudi. Takav se opis lijepo uklapa u ono što znamo o Josipu iz Arimateje. Štoviše, Arimateja je bio grad od malog značaja koji nije imao nikakvu biblijsku simboliku, i nikakvu konkurentsku pogrebnu tradiciju. Bilo kakva ozbiljna sumnja da je Isus pokopan u Josipovu grobu je eliminirana.
Važnost ovih činjenica ne smije se zanemariti, jer bi Veliko vijeće zasigurno znalo lokaciju Josipove grobnice, a time i mjesto gdje je Isus sahranjen. A ako je mjesto Isusove grobnice bilo poznato židovskim vlastima, bilo bi gotovo nemoguće da kršćanski pokret sprovede bilo kakvu vuču u Jeruzalemu, samom mjestu gdje se znalo da je Isus pokopan. Ne bi li netko od židovskih vjerskih vođa prošetao do Josipove grobnice da bi potvrdio tu tvrdnju? Nije li Veliko vijeće bilo motivirano da nađe Isusovo tijelo (ako je bilo dostupno) i jednom zauvijek zaustavi te glasine o uskrslom Isusu? Činjenica da je kršćanstvo počelo stjecati obraćenike u Jeruzalemu govori nam da nikakav leš nije bio nađen usprkos židovskom vjerskom vodstvu koje je itekako bilo motivirano da ga nađe. Da je Isusovo raspeto tijelo nađeno, kršćanski bi pokret, s naglaskom na uskrslog Isusa, bio uništen smrtonosnim udarcem.
Drugo, apostol Pavao implicira praznu grobnicu u ranoj usmenoj formuli u 1. Korinćanima 15. Iako sva četiri evanđelja potvrđuju mjesto Isusove grobnice, naš najraniji trag praznog groba dolazi od apostola Pavla. Dok piše crkvi u Korintu oko 55. godine, Pavao citira usmenu formulu (ili vjerovanje) za koju većina bibličara vjeruje da je primio od apostola Petra i Jakova samo pet godina nakon Isusovog raspeća (Galaćanima 1,18-19). Pavao kaže: „Jer predadoh vam ponajprije ono što i primih, da Krist umrije za grijehe naše po Pismima, i da bȋ pokopan i da bȋ uskrišen treći dan po Pismima, i da se ukaza Kefi, zatim Dvanaestorici" (1. Korinćanima 15,3-5 VB). Kad Pavao piše: „…da bȋ pokopan i da bȋ uskrišen", snažno implicira (s obzirom na Pavlovu farizejsku pozadinu) da je grob u kojemu je Isus pokopan prazan. Za farizeja poput Pavla, ono što se spušta u ukop pretvara se u uskrsnuće. Budući da su Pavlov izvor za ovo vjerovanje najvjerojatnije jeruzalemski apostoli i njihova bliskost s dotičnim događajima, Pavlov navod ove usmene formule daje snažan dokaz da je Isusov grob pronađen prazan i da je ta činjenica bila naširoko poznata u ranoj kršćanskoj zajednici. Na opetovani prigovor da Pavao nije bio svjestan praznog groba odgovara se kada na drugim mjestima Pavao uči da je Isusovo uskrsnuće bilo tjelesno (Rimljanima 8,11; Filipljanima 3,21). Za Pavla bi uskrsnuće koje ne nalazi praznu grobnicu bilo proturječno.
Treće, postoji snažna neprijateljska potvrda da postoji prazan grob. Prva dolazi sa stranica Evanđelja po Mateju kada Matej kaže da su sami židovski vođe priznali praznu grobnicu (Matej 28,13-15). Tvrdili su da su učenici došli i ukrali Isusovo tijelo. S obzirom na skoro pisanje Matejevog evanđelja o upitnom događaju, takva bi se tvrdnja lako odbacila ukoliko je neistinita. Jer ako je Matej lagao, njegovo izvješće o židovskom odgovoru na dojavu o praznoj grobnici moglo je biti lako diskreditirano, jer su mnogi suvremenici tog događaja još uvijek bili živi kad je Matejevo evanđelje u početku kružilo. No zašto bi optužili učenike za krađu Isusovog tijela ako je grob još uvijek čuvao Isusovo mrtvo tijelo? Židovska protutužba pretpostavlja da je grob bio prazan.
Da su Židovi optužili učenike za krađu Isusovog tijela potkrepljuje kršćanski apologet Justin Martyr sredinom drugog stoljeća (Dialogue with Trypho, 108), a potom crkva oca Tertuliana oko 200. Godine (De Spectaculis, 30). I Justin i Tertulijan bili su u interakciji sa židovskim učesnicima u debati njihova doba i u poziciji da saznaju što to govore njihovi židovski protivnici. Nisu se samo oslanjali na Matejevo evanđelje za svoje informacije. Jer i Justin i Tertulijan navode specifične detalje koji se ne nalaze u Evanđelju po Mateju. Ustvari, sva trojica tih pisaca navode pojedinosti koje drugi ne spominju. Na temelju tih razmatranja, postojalo je rano židovsko priznanje o praznom grobu.
Četvrto, sva četiri evanđelja kažu da su žene našle prazan Isusov grob. Ova točka je osobito značajna s obzirom na patrijarhalnu prirodu Palestine prvog stoljeća. Iako je istina da je u vrlo ograničenim okolnostima ženama bilo dopušteno svjedočiti na sudu, također je svjedočanstvo žene u židovskoj kulturi prvog stoljeća bilo mnogo manje vrijedno od onog muškarca. Ako biste izmislili priču u pokušaju uvjeravanja drugih da je Isus uskrsnuo, nikada ne biste koristili žene kao svoje primarne svjedoke. Svaka izmišljena priča uključivala bi muškog učenika poput Petra, Ivana ili Andrije kao pronalazača praznoga groba, jer bi svjedočanstvo muškaraca dalo vjerodostojnost priče.
Ipak, evanđelja govore da su upravo žene prve svjedokinje praznog groba, dok su Isusovi muški učenici bili u strahu, skrivajući se od vlasti. Jednostavno nema razloga da rana crkva izmisli takav scenarij osim ako je istinit. Zašto bi rani kršćani prikazali svoje muško vodstvo kao kukavice i postavili žene u ulogu primarnih svjedoka? Jedna od tih navedenih ženskih svjedoka (Marija Magdalena) navodno je bila opsjednuta sa sedam zloduha ranije u svom životu, što ju je činilo još manje pouzdanim svjedokom u očima mnogih. Pa ipak, unatoč ovim dokaznim poteškoćama, najraniji kršćani su inzistirali da su prvi svjedoci praznog groba bile zapravo žene. Najbolje objašnjenje ovog inzistiranja jest da su te žene bile prve svjedokinje praznog groba i da najraniji kršćani nisu bili spremni lagati o tome unatoč potencijalno neugodnoj prirodi toga.
Sva ta četiri argumenata pružaju kumulativni dokaz da je grob Isusa Krista bio prazan prvog uskršnjeg jutra. Zanimljiv je zaključak povjesničara Michaela Granta, samoga skeptika Isusova uskrsnuća: „…ako primijenimo iste kriterije koje bismo primijenili na bilo koji drugi drevni književni izvor, tada su dokazi dovoljno čvrsti i uvjerljivi da izvedu zaključak kako je grob doista bio prazan."
Naravno, priča nije samo prazan grob. Razlog zašto je grob pronađen prazan jest taj da je čovjek koji je bio pokopan tamo uskrsnuo od mrtvih. Isus nije samo napustio svoj grob, nego se ukazao mnogim ljudima pojedinačno (Luka 24,34) i u skupinama (Matej 28,9; Ivan 20,26-30; 21,1-14; Djela 1,3-6; 1. Korinćanima 15,3-7). Njegovo uskrsnuće od mrtvih siguran je dokaz da je on Onaj koji je tvrdio da jest (Matej 12,38-40; 16,1-4) – uskrsli Sin Božji, jedina nada spasenja.
English
Kolika je važnost praznog groba?
