settings icon
share icon
Pitanje

Postoji li sila u pozitivnom priznanju?

Odgovor


Pozitivno priznanje je praksa da naglas izgovorite ono što želite da se dogodi s očekivanjem da će Bog to ostvariti. Popularno je među pristašama evanđelja prosperiteta koji tvrde da riječi imaju duhovnu moć i da, ako naglas izgovorimo prave riječi u pravoj vjeri, možemo steći bogatstvo i zdravlje, svezati Sotonu i postići sve što želimo. Pozitivno priznanje znači izgovaranje riječi u koje vjerujemo ili želimo vjerovati pretvarajući ih tako u stvarnost. Ovo se suprotstavlja negativnom priznanju, koje znači priznavanje nevolja, siromaštva i bolesti, te time (navodno) prihvaćanje i odbijanje komfora, bogatstva i zdravlja koje je Bog planirao za nas.

Nekoliko toga nije u redu s ovom filozofijom. Najopasnije je uvjerenje da riječi imaju neku vrstu duhovne, magične moći koju možemo iskoristiti da dobijemo ono što želimo. Praksa se ne služi biblijskim istinama, nego konceptom New Agea zvanog „zakon privlačnosti“. Uči da „slično privlači slično“ – pozitivna izjava ili misao će izazvati pozitivnu reakciju. Sve je prožeto prisutnošću i moći Boga – ne „Boga“ kao sveprisutnog Stvoritelja, već „boga“ na hinduistički/panteistički način. Konačni rezultat je ideja da naše riječi imaju moć prisiliti Boga da nam pruži ono što želimo – heretičko uvjerenje. Osim toga, rezultati koji se pripisuju pozitivnom priznanju potaknuti su vjerom pojedinca. To dovodi do starog uvjerenja da su bolest i siromaštvo vrsta kazne za grijeh (u ovom slučaju nedostatak vjere). Ivan 9,1-3 i cijela knjiga o Jobu to pobijaju.

Drugi problem je što evanđelje prosperiteta pogrešno tumači Božja obećanja. „Priznanje“ je slaganje s onim što je Bog rekao; „pozitivno priznanje“ zahtjeva ljudske želje. Ljudi koji potiču pozitivno priznanje kažu da je ta praksa samo ponavljanje Božjih obećanja danih u Bibliji. Ali ne rade razliku između univerzalnih obećanja koje je Bog dao svim svojim sljedbenicima (npr. Filipljanima 4,19) i osobnih obećanja danih pojedincima u određeno vrijeme za određenu svrhu (npr. Jeremija 29,11). Također pogrešno tumače obećanja koja nam Bog daje, odbijajući prihvatiti da se Božji plan za naše živote možda neće podudarati s našim (Izaija 55,9). Bezbrižan, savršen život suprotno je onome što je Isus rekao kako će izgledati kršćanski život – i životima koje su živjeli Njegovi sljedbenici. Isus nije obećao prosperitet; obećao je teškoće (Matej 8,20). Nije obećao da će nam svaka želja biti ispunjena; obećao je da ćemo imati ono što nam treba (Filipljanima 4,19). Nije obećao mir u obitelji; obećao je da će obitelji imati problema jer ga jedni odlučuju slijediti, a drugi ne (Matej 10,34-36). I nije obećao zdravlje; obećao je da će ispuniti svoj plan za nas i dati nam milost u kušnjama (2. Korinćanima 12,7-10).

Drugi problem s pozitivnim priznanjem je da, iako se podrazumijeva da se „priznanja“ odnose na stanje u budućnosti, mnoge izjave su jednostavno laž. Svakako je dobro verbalno potvrđivati voju vjeru u Boga i oslobođenje po Isusovoj žrtvi. Ali proklamiranje: „Uvijek slušam Boga“ ili „Bogat sam“ varljivo je i možda protivno samoj volji Boga za kojeg se trebamo držati. Posebno su zabrinjavajuća „priznanja“ vezana za druge ljude. Bog je svakome od nas dao slobodu da mu služimo ili se pobunimo protiv Njega na svoj individualni način; tvrditi drugačije je bezumno.

Konačno, Biblija je vrlo jasna da „negativno priznanje“ ne negira Božje blagoslove. Psalmi su ispunjeni vapajima Bogu za oslobođenjem, a Psalam 55,22 i 1. Petrova 5,7 potiču nas da slijedimo taj primjer. Čak je i Isus išao pred Nebeskog Oca s jasnim pogledom na situaciju i molbom za pomoć (Matej 26,39). Bog Biblije nije kozmički Djed Mraz (Jakovljeva 4,1-3). On je Otac pun ljubavi koji želi biti uključen u živote svoje djece – u dobrom i lošem. Kada se ponizimo i zatražimo pomoć, On nam daje ili oslobođenje od okolnosti ili snagu da ih prebrodimo.

Ima li pozitivno priznanje ikakvu vrijednost? Na neki način. Oni koji su uvjereni da mogu riješiti problem općenito su opušteniji i kreativniji. Pokazalo se da optimistično raspoloženje poboljšava zdravlje. A sretni ljudi često imaju dovoljno emocionalne distance između sebe i drugih da uhvate suptilne indicije koje bi mogle dovesti do uspješnih osobnih i poslovnih transakcija. Osim toga, dosljedno izražavanje svojih ciljeva drži te ciljeve u prvom planu; oni koji stalno razmišljaju o tome da dobiju više novca postupit će u skladu s tim.

Opasnosti pozitivnog priznanja daleko su veće od koristi. Sve prednosti koje smo naveli su psihološke i donekle fiziološke – ne duhovne. Jedina duhovna korist mogla bi biti činjenica da ljudi koji očekuju da Bog učini nešto vjerojatnije će vidjeti Božju ruku u situacijama. Ali riječi nisu magija. Naša uloga u odnosu s našim Nebeskim Ocem nije zahtijevati, nego tražiti pomoć i pouzdanje, te shvatiti da naši blagoslovi ne ovise o snazi naše vjere, već o Njegovom planu i Njegovoj moći.



English



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu

Postoji li sila u pozitivnom priznanju?
Podijelite ovu stranicu: Facebook icon Twitter icon Pinterest icon Email icon
© Copyright Got Questions Ministries