Poslanica Titu


Autor: Titu 1:1 tvrdi da je apostol Pavao autor poslanice Titu.

Vrijeme pisanja: Poslanica Titu napisana je oko 66. godine. Pavlova mnoga putovanja dobro su dokumentirana i pokazuju da je pisao Titu iz Nikopola, koji se nalazio u pokrajini Epir. U nekim drevnim Biblijama postoje natpisi koji tvrde da je Pavao pisao iz Nikopola u Makedoniji. Međutim, takvo mjesto nije nam poznato, a ti natpisi nisu mjerodavni jer nisu autentični.

Svrha pisanja: Poslanica Titu poznata je kao jedna od pastoralnih poslanica, zajedno s dvije poslanice Timoteju. Ovu poslanicu napisao je Pavao kako bi ohrabrio svoga brata u vjeri, Tita, koji je napustio Kretu da vodi crkvu koju je Pavao osnovao na jednom od njegovih misionarskih putovanja (Titu 1:5). Ovo pismo savjetuje Tita u pogledu kvalifikacija koje treba tražiti u crkvenih vođa. Također upozorava Tita nadaleko poznati karakter onih koji žive na otoku Kreti (Titu 1:12).

Uz to što je uputio Tita u pogledu kvalifikacija koje su potrebne da bi netko bio vođa crkve, ujedno ga je Pavao ohrabrio da svrati u Nikopol i posjeti ga. Drugim riječima, Pavao je nastavio podučavati Tita i druge koji su rasli u milosti Gospodnjoj (Titu 3:13).

Ključni stihovi: Titu 1:5: „Zato sam te ostavio na Kreti da upotpuniš što nedostaje i da po svim gradovima postaviš starješine kako sam ti osobno naredio.“

Titu 1:16: „Tvrde da poznaju Boga, a djelima niječu. To su odurna, buntovna i ni za kakvo dobro djelo sposobna stvorenja.“

Titu 2:15: „Ovo govori i opominji! I kori sa svom ozbiljnošću! Neka te nitko ne omalovažava!“

Titu 3:3-6: „I mi smo, naime, nekoć bili nerazumni, buntovnici, lutalice, robovi mnogovrsnih požuda i sjetilnih užitaka, živeći u zloći i zavisti, odurni i mrzitelji jedni drugih. Ali kad se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima, tada nas – ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu – spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu.“

Sažetak: Sigurno je bilo predivno kada je Tit primio pismo od svoga mentora, apostola Pavla. Pavao je bio veoma poštovan čovjek, i to s pravom, nakon što je osnovao nekoliko crkava diljem istočnoga svijeta. Tit je pročitao ovaj poznati uvod od apostola : „Titu, pravom sinu po zajedničkoj vjeri. Milost i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Spasitelja našega!“ (Titu 1:4)

Pavao je ostavio Tita na otoku Kreti da vodi tamošnju crkvu. Kretu su nastanjivali starosjedioci i Židovi koji nisu znali istinu o Isusu Kristu (Titu 1:12-14). Pavao je smatrao da je odgovoran pratiti Tita kako bi ga poučio i ohrabrio da i on odgaja vođe kretske crkve. Nakon što je apostol Pavao uputio Tita u njegovoj potrazi za vođama, također mu je predložio da pouči vođe kako bi i oni mogli rasti u njihovoj vjeri u Krista. Njegove upute ujedno su uključivale i ostale muškarce i žene svih dobi (Titu 2:1-8).

Kako bi Titu pomogao da nastavi rasti u svojoj vjeri u Krista, Pavao mu je predložio da dođe u Nikopol i dovede sa sobom druga dva člana crkve (Titu 3:12-13).

Veze: Još jednom vidimo kako je Pavao smatrao potrebnim da poduči vođe u crkvi da budu na oprezu u pogledu judaista, koji su željeli dodati djela daru milosti kako bi proizvela spasenje. On upozorava protiv onih koji su buntovni, a posebno protiv onih koji su nastavili tvrditi kako su obrezanje i držanje obreda Mojsijeva zakona još uvijek potrebni (Titu 1:10-11). To je tema koja se ponavlja kroz Pavlove poslanice, a u Titovoj knjizi ide tako daleko da kaže da im treba začepiti usta.

Primjena: Apostol Pavao zaslužuje našu pažnju kada promatramo biblijske naputke o tome kako trebamo živjeti da bismo ugodili Gospodinu. Možemo naučiti što trebamo izbjegavati, ali i što moramo imitirati. Pavao predlaže da težimo za čistoćom dok izbjegavamo ono što bi okaljalo naše umove i savjesti. Zatim, Pavao iznosi izjavu koju nikada ne bismo smjeli zaboraviti: „Tvrde da poznaju Boga, a djelima ga niječu. To su odurna, buntovna i ni za kakvo dobro djelo sposobna stvorenja“ (Titu 1:16). Mi, kršćani, trebamo se preispitivati da bismo bili sigurni da su naši životi u skladu s našim ispovijedanjem vjere u Krista (2. Korinćanima 13:5).

Uz to upozorenje, Pavao nam također kaže na koji način možemo izbjeći nijekanje Boga: „tada nas – ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu – spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu ” (Titu 3:5b-6). Čeznemo li za svakodnevnom obnovom naših umova po Svetom Duhu, razvijat ćemo se kao kršćani koji časte Boga načinom na koji žive.

English
Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Poslanica Titu