Poslanica Galaćanima



Autor: Galaćanima 1:1 jasno označava apostola Pavla kao pisca Poslanice Galaćanima.

Vrijeme pisanja: Ovisno o tome kamo je Poslanica Galaćanima bila poslana i tijekom kojega misionarskog putovanja je Pavao osnovao crkve toga područja, Poslanica Galaćanima napisana je negdje između 48. i 55. godine.

Svrha pisanja: Crkve u Galaciji, kao što je bio slučaj i drugdje, djelomično su činili obraćeni Židovi, a djelomično obraćeni pogani. Pavao je potvrdio svoj apostolski karakter i doktrine koje je naučavao, a kako bi mogao utvrditi crkve u Galaciji u Kristovoj vjeri, posebice u pogledu važnoga pitanja opravdanja isključivo vjerom. Dakle, tema je uglavnom ista kao ona u poslanici Rimljanima, odnosno opravdanje isključivo vjerom. Međutim, u ovoj poslanici Pavao je posebno usmjerio pažnju na misao da se ljudi opravdavaju vjerom bez djela Mojsijeva zakona.

Poslanica Galaćanima nije napisana u obliku onoga što bi se danas nazvalo esejom. Naprotiv, ona je bila protest protiv iskrivljenja Kristova evanđelja. Judaisti su ključnu istinu o opravdanju vjerom umjesto djelima zakona zamutili svojim ustrajanjem da oni koji vjeruju u Krista moraju držati Zakon žele li biti savršeni pred Bogom. Kada je Pavao uočio da je to učenje počelo ulaziti u crkve u Galaciji, te da ih je to lišilo njihova naslijeđa slobode, napisao im je strastvenu opomenu koja je sadržana u ovoj poslanici.

Ključni stihovi: Galaćanima 2:16: „Ali kako znamo da čovjeka ne opravdava vršenje Zakona, nego samo vjera u Isusa Krista, to smo i mi prigrlili vjeru u Krista Isusa da bismo se opravdali vjerom u Krista, a ne vršenjem Zakona. Jer vršenje Zakona neće nikoga opravdati.“

Galaćanima 2:20: „živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.“

Galaćanima 3:11: „A da se Zakonom nitko ne opravdava pred Bogom, to je očito, jer pravednik će živjeti od vjere.“

Galaćanima 4:5-6: „da otkupi podložnike Zakona, da primimo posinjenje. A da ste zbilja sinovi, dokaz je što Bog u vaša srca posla Duha svoga Sina koji viče: Abba – Oče.“

Galaćanima 5:22-23: „Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon.“

Galaćanima 6:7: „Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! Što tko sije, to će i žeti.“

Sažetak: Posljedica opravdanja po milosti kroz vjeru jest duhovna sloboda. Pavao je apelirao na Galaćane da stoje čvrsto u svojoj slobodi, te da ne dopuste da ih „ponovno upregnu u jaram ropstva (odnosno, Mojsijeva zakona)“ (Galaćanima 5:1). Kršćanska sloboda nije isprika za udovoljavanje čovjekove niže naravi, nego je prigoda za ljubav prema bližnjima (Galaćanima 5:13; 6:7-10). Takva sloboda nas ne izolira od životnih borbi. Naprotiv, borba Duha protiv tijela postaje još intenzivnija. Međutim, tijelo (niža narav) je raspeta s Kristom (Galaćanima 2:20); i, zbog toga, Duh će donijeti svoj plod ljubavi, radosti i mira u vjernikovu životu (Galaćanima 5:22-23).

Poslanica Galaćanima napisana je u duhu Bogom nadahnute uzrujanosti. Pavlu nije bilo bitno je li osoba bila obrezana, nego je li postala „novi stvor“ (Galaćanima 6,15). U slučaju da Pavao nije bio uspješan u iznošenju svoga argumenta za opravdanje isključivo vjerom, kršćanstvo bi ostalo sekta unutar Židovstva umjesto da postane opći put ka spasenju. Prema tome, Galaćanima nije samo Lutherova poslanica, nego je to poslanica svakoga vjernika koji svjedoči zajedno s Pavlom: „s Kristom sam razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao“ (Galaćanima 2:20).

Poslanice Jakovljeva i Galaćanima ilustriraju dva aspekta kršćanske poruke koji su se od samoga početka naoko suprotstavljala jedan drugome, iako se u zbilji nadopunjuju. Jakov ustraje na Kristovoj etici, odnosno na zahtjevu da vjera treba dokazati svoje postojanje plodovima. Pa ipak, Jakov zajedno s Pavlom naglašava potrebu za pojedinčevim preobražajem putem Božje milosti (Jakovljeva 1:18). Poslanica Galaćanima naglašava dinamiku evanđelja koje proizvodi etiku (Galaćanima 3:13-14). Pavao nije bio ništa manje zainteresiran za etički aspekt života od Jakova (Galaćanima 5:13). Poput dvije strane novčića, tako i ova dva aspekta kršćanske istine uvijek moraju ići zajedno.

Veze: Kroz cijelu ovu poslanicu, spasonosna milost – Božji dar – suprotstavljena je Mojsijevu zakonu, koji ne spašava. Judaisti, koji su se željeli vratiti Mojsijevu zakonu kao svome izvoru opravdanja, bili su prominentni protagonisti u ranoj crkvi, a u svoju mrežu prijevare uspjelo im je uvući čak i neke prominentne kršćane poput Petra (Galaćanima 2:11-13). Rani kršćani bili su toliko privrženi Zakonu, da je Pavao stalno ponavljao istinu da spasenje po milosti nema nikakve veze s držanjem Zakona. Teme koje povezuju Poslanicu Galaćanima sa Starim zavjetom usredotočuju se oko zakona suprotstavljenog milosti: nesposobnost Zakona da opravda čovjeka (2:16); vjernik je mrtav Zakonu (2:19); Abrahamovo opravdanje kroz vjeru (3:6); Zakon ne donosi spasenje, već Božji gnjev (3:10); štoviše, ljubav je ispunjenje Zakona, a ne djela (5:14).

Primjena: Jedna od glavnih tema Poslanice Galaćanima nalazimo u 3:11: „Pravednik će živjeti od vjere.“ Mi nismo samo spašeni vjerom (Ivan 3:16; Efežanima 2:8-9), već život onoga koji vjeruje u Krista – dan za danom, trenutak za trenutkom—provodi se po vjeri i kroz vjeru. Isto tako, ni vjera nije nešto što mi sami prizivamo – ona je dar Božji, a ne dolazi od djelâ – već je naša odgovornost i radost (1) pokazati našu vjeru kako bi drugi vidjeli Kristovo djelo u nama, te (2) povećati našu vjeru primjenom duhovnih disciplina (proučavanje Biblije, molitva, poslušnost).

Isus je rekao da će nas ljudi prepoznati po plodu naših života (Matej 7:16) koji daje dokaz vjere u nama. Svi kršćani trebali bi biti ustrajni u nastojanju da grade na spasonosnoj vjeri koja je u nama, kako bi naši životi odražavali Krista i kako bi drugi vidjeli Njega u nama i „slav(ili) (n)ašeg Oca nebeskog“ (Matej 5:16).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Poslanica Galaćanima