Poslanica Filipljanima



Autor: Filipljanima 1:1 označava apostola Pavla kao autora Poslanice Filipljanima, a vjerojatno mu je u pisanju pomogao i Timotej.

Vrijeme pisanja: Poslanica Filipljanima napisana je oko 61. godine.

Svrha pisanja: Poslanica Filipljanima jedna je od Pavlovih zatvorskih poslanica, a napisana je u Rimu. Upravo su se u Filipima, koje je apostol posjetio na svom drugom misionarskom putovanju (Djela apostolska 16:12), Lidija te filipljanski tamničar i njegova obitelj, obratili Kristu. Sada, nekoliko godina kasnije, crkva je bila dobro etablirana, što se može zaključiti iz naslova u kojemu se spominju „nadglednici i pomoćnici (đakoni)“ (Filipljanima 1:1).

Okolnosti ove poslanice bila je Pavlova želja da se zahvali za novčani dar koji je dobio od crkve u Filipima, a koji je apostolu donio jedan od njihovih članova, Epafrodit (Filipljanima 4:10-18). To je nježno pismo upućeno skupini kršćana koji su bili posebno bliski Pavlovu srcu (2. Korinćanima 8:1-6), a u njemu je relativno malo rečeno o nekoj doktrinarnom problemu.

Ključni stihovi: Filipljanima 1:21: „Za me je uistinu život Krist, a smrt dobitak.“

Filipljanima 3:7: „Ali sve to što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista.“

Filipljanima 4:4: „Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!“

Filipljanima 4:6-7: „Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.“

Filipljanima 4:13: „Sve mogu u onome koji mi daje snagu.“

Sažetak: Poslanica Filipljanima može se nazvati knjigom „sredstava koja imamo na raspolaganju kada prolazimo kroz patnju.“ Ova poslanica govori o Kristu u našem životu, Kristu u našem umu, Kristu kao našem cilju, Kristu kao našoj snazi i radosti kada prolazimo kroz patnju. Napisana je tijekom Pavlova zatočeništva u Rimu, oko trideset godina nakon Kristova uzašašća i deset godina nakon što je Pavao propovijedao Radosnu vijest u Filipima.

Pavao je bio Neronov zatvorenik, ali ova poslanica često odjekuje uzvicima pobjede, a riječi „radost“ i „radujte se“ u njoj se pojavljuju često (Filipljanima 1:4, 18, 25, 26; 2:2, 28; Filipljanima 3:1, 4:1, 4, 10). Ispravno kršćansko iskustvo, bez obzira na naše okolnosti, posljedica je života, naravi i uma Krista koji živi u nama (Filipljanima 1:6, 11; 2:5, 13). Poslanica Filipljanima doseže svoj vrhunac u 2:5-11 sa slavnom i uzvišenom objavom poniženja i uzvišenja našega Gospodina Isusa Krista.

Poslanicu Filipljanima možemo podijeliti na sljedeći način:
Uvod (1:1-7)
I. Krist je kršćaninov život: Radost unatoč patnji (1:8-30)
II. Krist je kršćaninov primjer: Radost u poniznom služenju (2:1-30)
III. Krist je objekt kršćaninove vjere, želje i iščekivanja (3:1-21)
IV. Krist je kršćaninova snaga: Radost u tjeskobi (4:1-9)
Zaključak (4:10-23)

Veze: Kao što je slučaj s mnogim Pavlovim pismima, on je duhovno mlade vjernike u crkvi Filipljana upozoravao na sklonost legalizmu, koja se stalno pojavljivala u ranim crkvama. Židovi su bili toliko vezani u starozavjetni zakon, da su Judaisti neprestano pokušavali vratiti se učenju da se spasenje postiže djelima. Međutim, Pavao je uvijek iznova ponavljao da se spasenje postiže isključivo vjerom i to isključivo u Krista, te je ožigosao Judaiste kao „pse“ i „petljance“. Legalisti su posebno naglašavali potrebu da se novi kršćani trebaju obrezati prema zahtjevima Staroga saveza (Postanak 17:10-12; Levitski zakonik 12:3). Na taj način, pokušali su udovoljiti Bogu vlastitim naporom i uzvisiti se iznad kršćana obraćenih s poganstva, koji nisu sudjelovali u tom obredu. Pavao je objasnio kako oni koji su oprani krvlju Janjeta više ne moraju vršiti obred koji je simbolizirao potrebu za čistim srcem.

Primjena: Poslanica Filipljanima jedno je od Pavlovih najosobnijih pisama, a kao takvo ona ima nekoliko osobnih primjena na vjernike. Napisano tijekom Pavlova utamničenja u Rimu, Pavao u njemu ohrabruje Filipljane da slijede njegov primjer i budu „ohrabren(i) u Gospodinu mojim okovima … sve više i više bez straha propovijedati riječ Božju“ (Filipljanima 1:14) u vrijeme progonstva. Svi kršćani kad-tad dožive neprijateljstvo nevjernika usmjereno protiv Kristova Evanđelja. To treba očekivati. Isus je rekao da, ako je svijet mrzio Njega, mrzit će i njegove sljedbenike (Ivan 5:18). Pavao nas potiče da ustrajemo u susret progonstvu, da „stoji(mo) čvrsto u jednome duhu, da se ujedinjeni jednodušno bori(mo) za vjeru Radosne vijesti“ (Filipljanima 1:27).

Još jedna primjena poruke Poslanice Filipljanima jest potreba da se kršćani ujedine u poniznosti. Mi smo sjedinjeni s Kristom i trebamo težiti jedinstvu s drugim kršćanima na isti način. Pavao nas podsjeća: „budite složni, imajte istu ljubav, isto srce i jednu te istu misao. Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe!“ (Filipljanima 2:2-4). U današnjim crkvama bilo bi puno manje sukoba kada bismo svi primili k srcu Pavlov savjet.

Još jedna primjena poruke Poslanice Filipljanima jest radost koja prožima cijelo ovo pismo. Pavao se raduje jer se Krist naviješta (Filipljanima 1:8); raduje se u progonstvu (2:18); potiče druge da se raduju u Gospodinu (3:1); a svoju braću iz Filipa naziva svojom „radošću i krunom“ (4:1). On daje sažetak u poticaju vjernicima: „Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!“ (4:4-7). Mi se kao vjernici možemo radovati i iskusiti Božji mir tako što ćemo baciti sve naše brige na Njega, ako „u svemu iznes(emo) svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti“ (4:6). Pavlova radost, unatoč progonstvu i zatočeništvu, jasno se vidi u ovoj poslanici, a istu je radost obećao i nama ako svoje misli usredotočimo na Gospodina (Filipljanima 4:8).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Poslanica Filipljanima