Što je otpadništvo i kako ga mogu prepoznati?



Pitanje: Što je otpadništvo i kako ga mogu prepoznati?

Odgovor:
Otpadništvo, koje dolazi od grčke riječi apostasia, znači „prkos protiv uspostavljenog sustava ili autoriteta; pobuna; napuštanje ili kršenje vjere“. U prvom stoljeću, otpadništvo je bilo tehnički izraz za političku pobunu ili otpadanje. I baš kao u prvom stoljeću, otpadništvo prijeti Kristovom Tijelu danas.

Biblija upozorava na ljude poput Arija (250.-336. god. poslije Krista), kršćanskog svećenika iz Aleksandrije, Egipta, koji se školovao u Antiohiji u ranom četvrtom stoljeću. Oko 318. god. poslije Krista, Arije je optužio biskupa Aleksandra Aleksandrijskog da se priklonio sabelijanizmu, lažnom nauku koje je tvrdilo da su Otac, Sin i Duh Sveti samo uloge ili modaliteti koje je Bog uzeo na sebe u različita vremena. Arije je odlučio istaknuti jednotu Boga; međutim, u svom nauku o Božjoj naravi otišao je predaleko. Arije je negirao Trojstvo i predstavio ono što se na površini čini kao nevažna razlika između Oca i Sina.

Arije je tvrdio da Isus nije bio homoousios (iste biti) kao Otac, već homoiousios (slične biti). Samo jedno grčko slovo — jota (i) — odvajalo je to dvoje. Arije je opisao svoju poziciju na ovaj način: „Otac je postojao prije Sina. Postojalo je vrijeme kada Sin nije postojao. Stoga, Otac je stvorio Sina. Dakle, iako je Sin bio najveći od svih stvorenja, u suštini nije bio Bog.“

Arije je bio vrlo pametan i učinio je sve da zadobije ljude na svoju stranu. Čak je otišao toliko daleko da je skladao kratke pjesme s naukom svoje teologije, koju je nastojao podučavati svakoga tko je htio slušati. Njegova dopadljiva priroda i cijenjen položaj kao propovjednika i nekoga tko živi u odricanju sebe pridonijeli su njegovom učinku.

S obzirom na otpadništvo, ključno je da svi kršćani razumiju dvije važne stvari: (1) kako prepoznati otpadništvo i otpale učitelje, te (2) zašto je učenje otpadnika toliko smrtonosno.

Oblici otpadništva
Da bismo u potpunosti identificirali i borili se protiv otpadništva, važno je da kršćani razumiju različite oblike i svojstva koji karakteriziraju takve doktrine i učitelje. Što se tiče oblika otpadništva, postoje dva glavna tipa: (1) otpadanje od ključnih i istinskih biblijskih nauka u heretička učenja koja tvrde da su „pravi“ kršćanski nauk, te (2) potpuno odricanje kršćanske vjere, što rezultira potpunim napuštanjem Krista.

Arije predstavlja prvi oblik otpadništva — negiranje ključnih kršćanskih istina (poput Kristovog božanstva) koje započinje proces otpadanja i rezultira potpunim odlaskom od vjere, odnosno drugim oblikom otpadništva. Važno je razumjeti da drugi oblik gotovo uvijek započinje prvim. Heretičko vjerovanje postaje heretičko učenje koje osobu odvaja i unutar nje raste dok ne zagadi sve aspekte njene vjere, a onda je Sotona postignuo krajnji cilj, a to je kompletan otpad od kršćanstva.

Nedavni primjer ovog procesa je istraživanje iz 2010. god. od strane jednog istaknutog ateista Daniela Dennetta i Linde LaScola, koje su nazvali „propovjednici koji nisu vjernici“. Istraživanje Dennetta i LaScole bilježi rad o pet različitih propovjednika koji su s vremenom predstavljali i prihvaćali heretička učenja o kršćanstvu i sada su potpuno otpali od vjere i postali ili panteisti ili potajni ateisti. Jedna od najuznemirujućih istina koje su istaknute u istraživanju jest da su ti propovjednici zadržali svoje pozicije kao pastora kršćanskih crkava pri čemu njihove zajednice nisu svjesne istinskog duhovnog stanja njihovih vođa.

O opasnosti otpadništva upozorava Judina poslanica, koja služi kao priručnik za razumijevanje karakteristika otpadnika poput onih koje bilježi istraživanje Dennetta i LaScole. Judine riječi su jednako važne za nas danas kao što su bile kad ih je napisao u prvom stoljeću, stoga je važno da ih pažljivo pročitamo i razumijemo.

Značajke otpadništva i otpadnika
Juda je bio Isusov polubrat i vođa u ranoj crkvi. U svojoj novozavjetnoj poslanici ističe kako prepoznati otpadništvo te snažno potiče one koji su u Kristovom Tijelu da se bore za vjeru (s. 3). Grčka riječ koja se prevodi „ozbiljno boriti“ jest spoj riječi od koje dobivamo riječ „mučiti“. Ona je u sadašnjem glagolskom obliku, što znači da će borba biti kontinuirana. Drugim riječima, Juda nam govori da ćemo stalno biti u borbi protiv lažnih učenja i da kao kršćani to trebamo shvatiti toliko ozbiljno da se trebamo „mučiti“ tijekom borbi u kojima sudjelujemo. Štoviše, Juda jasno govori da je svaki kršćanin pozvan na ovu borbu, a ne samo crkvene vođe, stoga je ključno da svi vjernici izoštre svoje vještine rasuđivanja kako bi mogli prepoznati i spriječiti otpadništvo u svojoj sredini.

Nakon pozivanja svojih čitatelja da se ozbiljno bore za vjeru, Juda naglašava razlog: „Jer ušuljali su se neki ljudi koji su već odavna predbilježeni za tu osudu, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razvratnost i niječu jedinoga Gospodara, Boga, i Gospodina našega Isusa Krista“ (s. 4). U ovom stihu, Juda pruža kršćanima tri značajke otpadništva i otpadničkih učitelja.

Prvo, Juda kaže da otpadništvo može biti suptilno. Juda koristi riječ „ušuljali“ (koja se ne nalazi ni u jednoj drugoj knjizi Biblije) kako bi opisao ulazak otpadnika u crkvu. Na izvanbiblijskom grčkom jeziku, izraz opisuje prepredenost odvjetnika koji kroz pametnu argumentaciju prodire u umove sudskih službenika i iskrivljuje njihovo razmišljanje. Riječ doslovno znači „neprimijećeno se uvući; potajno ući; ušuljati se; teško za otkriti“. Drugim riječima, Juda kaže da otpadništvo rijetko započinje na otvoren i lako prepoznatljiv način. Umjesto toga, uvelike izgleda poput Arijeve propovijedi u kojoj na nonšalantni način samo jedno slovo razlikuje njegov nauk od pravog nauka kršćanske vjere.

Opisujući ovaj aspekt otpadništva i njegovu osnovnu opasnost, A. W. Tozer je napisao: „Greška je toliko vješta u oponašanju istine da se to dvoje stalno brka jedno s drugim. Potrebno je oštro oko ovih dana kako bismo razlikovali Kajina od Abela.“ Apostol Pavao također govori o vanjskom ljubaznom ponašanju otpadnika i njihovom nauku kada kaže: „Jer takvi su ljudi lažni apostoli, podmukli radnici koji se pretvaraju u apostole Kristove. Nije ni čudo! Ta sâm Sotona pretvara se u anđela svjetlosti“ (2. Korinćanima 11,13-14 VB). Drugim riječima, nemojte misliti da će se otpadnici pojaviti kao zli izvana ili izgovarati dramatične riječi krivovjerja na početku njihovog nauka. Umjesto potpunog poricanja istine, otpadnici će iskriviti istinu kako bi se uklopila u njihov plan, ali kao što je pastor R. C. Lensky zabilježio: „Najgori oblici zloće sastoje se od izopačene istine.“

Drugo, Juda opisuje otpadnike kao „bezbožnike“ i kao one koji koriste Božju milost kao dozvolu kako bi činili nepravedna djela. Počevši s „bezbožnicima“ Juda opisuje osamnaest neugodnih značajki otpadnika kako bi ih njegovi čitatelji mogli lakše identificirati. Juda kaže da su otpadnici bezbožni (s. 4), moralno izopačeni (s. 4), niječu Krista (s. 4), kaljaju tijelo (s. 8), buntovni (s. 8), ljudi koji pogrđuju dostojanstva (s. 8), ne poznaju Boga (s. 10), oni koji naviještaju lažna viđenja (s. 11), sami sebe kvare (s. 10), nezadovoljnici (s. 16), gunđala (s. 16), zadovoljavaju svoje požude (s. 16), ljudi koji koriste nadute riječi i lažno laskanje (s. 16), izrugivači Boga (s. 18), oni koji uzrokuju podjele (s. 19), svjetovni istomišljenici (s. 19), i konačno (što nas ne iznenađuje), bez Duha/nespašeni (s. 19).

Treće, Juda kaže da otpadnici „niječu jedinoga Gospodara, Boga, i Gospodina našega Isusa Krista“. Kako otpadnici to čine? Pavao nam govori u svojoj poslanici Titu: „Sve je čisto čistima, a okaljanima i nevjernima ništa nije čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. Ispovijedaju da znaju Boga, ali ga djelima niječu — gnusni su i neposlušni i za svako dobro djelo neprikladni“ (Titu 1,15-16 VB, dodan naglasak). Kroz njihovo nepravedno ponašanje, otpadnici pokazuju svoje pravo ja. Za razliku od otpadnika, pravi vjernik jest netko tko je oslobođen od grijeha i postao pravedan u Kristu. Takav vjernik s Pavlom pita otpadnike koji promiču razuzdano ponašanje: „Što ćemo dakle reći? Da ustrajemo u grijehu da bi se milost umnožila? Nipošto! Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu?“ (Rimljanima 6,1-2 VB).

No, lažni nauk otpadnika također pokazuje njihovu pravu narav. Petar kaže: „A bilo je u puku i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, nijekati Gospodara koji ih otkupi i navući na se brzu propast“ (2. Petrova 2,1 VB). Drugi aspekt pravih vjernika jest da su izbavljeni iz duhovne tame i premješteni na svjetlo (Efežanima 5,8) i stoga neće negirati temeljne istine Biblije kao što je Arije učinio s Isusovim božanstvom.

U konačnici, znak otpadnika jest taj da na kraju otpada i udaljava se od istine Božje Riječi i Njegove pravednosti. Apostol Ivan daje znak lažnog vjernika: „Od nas izađoše, ali ne bijahu od nas. Jer da su bili od nas, ostali bi s nama. Ali oni izađoše kako bi se očitovali da nisu svi od nas“ (1. Ivanova 2,19 VB).

Ideje imaju posljedice
Da je Bog ozbiljan po pitanju otpadništva i lažnog nauka svjedoči i činjenica da svaka novozavjetna knjiga, osim Filemona, sadrži upozorenja o lažnom nauku. Zašto je to tako? Jednostavno zato što ideje imaju posljedice. Ispravno razmišljanje i plod istoga daje dobrotu, dok pogrešno razmišljanje i postupci nakon toga rezultiraju neželjenim kaznama. Kao primjer, kambodžanska polja smrti iz 1970-tih bila su produkt nihilističkog svjetonazora kojeg je donio Jean Paul Sartre i njegov nauk. Vođa Crvenih Kmera, Pol Pot provodio je Sartreovu filozofiju prema narodu na jasan i zastrašujući način, koji je izražen ovako: „Zadržati vas nije nikakva korist. Uništiti vas nije nikakav gubitak.“

Treba zapamtiti da Sotona nije došao prvom paru u Vrtu s vanjskim naoružanjem ili nadnaravnim oružjem; umjesto toga, došao im je s idejom. A to je bila ona ideja koja je osudila njih i ostatak čovječanstva, pri čemu je jedini lijek samo žrtvena smrt Božjeg Sina.

Velika je tragedija, bilo svjesna ili nesvjesna, da učitelj otpadnik osuđuje na propast svoje naivne sljedbenike. Jedan od najzastrašujućih stihova u cijeloj Bibliji dolazi iz Isusovih usta. Obraćajući se svojim učenicima o religioznim vođama svog vremena, rekao je: „Pustite ih! Slijepi su vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti“ (Matej 15,14 VB, dodan naglasak). Ovaj stih je alarmantan jer Isus potvrđuje da nisu samo lažni učitelji ti koji odlaze u propast, već ih također slijede njihovi učenici. Kršćanski filozof Soren Kierkegaard kaže to na ovaj način: „Još nijednom nije nijedna budala zalutala, a da nije povukla sa sobom još nekoliko njih.“

Zaključak
U 325. godini, Nicejski sabor se sastao prije svega da se riješi pitanje Arija i njegovog učenja. Na veliko Arijevo zaprepaštenje, konačni rezultat bilo je njegovo izopćenje i izjava u Nicejskom vjerovanju koja je potvrdila Kristovo božanstvo: „Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga.“

Iako je Arije umro prije nekoliko stoljeća, njegova duhovna djeca još uvijek su među nama do današnjeg dana u obliku kultova poput Jehovinih svjedoka i ostalih koji niječu Kristovu istinsku bit i osobu. Nažalost, sve dok se Krist ne vrati i ne ukloni sve do posljednjeg neprijatelja, kukolj poput ovih bit će prisutan među pšenicom (Matej 13,24-30). Ustvari, Biblija kaže da će otpadništva biti sve više kako se bliži Kristov povratak: „I mnogi će se tada [u posljednje dane] sablazniti, i jedni će druge izdavati, i mrziti jedni druge“ (Matej 24,10 VB). Pavao isto to ponavlja za Isusom u svojim nadahnutim tekstovima. Apostol je rekao Solunjanima da će veliki otpad prethoditi drugom Kristovom dolasku (2. Solunjanima 2,3) i da će posljednja vremena karakterizirati nevolja i šuplji religiozni šarlatani: „A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Jer ljudi će… Imaju obličje pobožnosti, ali su se sile njezine odrekli. I njih se kloni!“ (2. Timoteju 3,1-2. 5 VB).

Sada više nego ikada izuzetno je važno da svaki vjernik moli za razlučivanje, bori se protiv otpadništva i ozbiljno se bori za vjeru koja je jednom i zauvijek predana svetima.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je otpadništvo i kako ga mogu prepoznati?