Zašto toliki mladi ljudi otpadaju od vjere?



Pitanje: Zašto toliki mladi ljudi otpadaju od vjere?

Odgovor:
Nedavno istraživanje koje je provela agencija Barna Grupa, vodeća istraživačka organizacija čiji je fokus na odnosu vjere i kulture, otkrila je da manje od jedan posto mlade punoljetne populacije u SAD-u ima biblijski svjetonazor. Još više zapanjuje činjenica da podaci pokazuju kako manje od polovice kršćana starosne dobi između 18 i 23 ima biblijski svjetonazor.

Barna Group je definirala one koji imaju biblijski svjetonazor kao one koji vjeruju:

• da apsolutna moralna istina postoji,
• da je Biblija potpuno nepogrešiva,
• da je Sotona pravo biće, a ne simbolika,
• da osoba ne može dobrim djelima zaslužiti svoj put u Božje kraljevstvo,
• da je Isus Krist živio bezgrešnim životom na zemlji, i
• da je Bog vrhovni Stvoritelj nebesa i zemlje i danas upravlja cijelim svemirom.

Još jedna studija sa Sjemeništa Fuller utvrdila je kako najvažniji čimbenik koji utječe na to da mladi ljudi napuštaju crkvu ili ostaju postojani u svojoj vjeri ovisi o tome imaju li sigurno utočište u izražavanju svojih sumnji i nedoumica u vezi Biblije i njihove vjere prije odlaska od kuće. Ono što je ključno jest da naša mladost ima odrasle koji će im pružiti uputu i smjernice u vezi nerazumijevanja koje mogu imati o svojoj vjeri. Takvo se utočište nalazi na dva mjesta: kod njihovih roditelja i u njihovim crkvenim programima za mlade.

Međutim, studija Fullera također je pokazala da je većina crkvenih programa za mlade sklona usredotočiti svoju energiju na pružanje zabave i pizzu umjesto na izgradnju mladih ljudi u njihovoj vjeri. Kao rezultat toga, naši tinejdžeri su loše opremljeni za suočavanje izazova na koje će naići u svijetu nakon napuštanja doma.

Osim toga, dva istraživanja koja je provela Barna Group i USA Today, pokazala su da gotovo 75 posto mladih kršćana napuštaju crkvu nakon srednje škole. Jedan od ključnih razloga zašto to čine jest intelektualni skepticizam. To je posljedica toga što se naša mladež ne uči Bibliji ni u njihovim domovima niti u crkvi. Statistike pokazuju da danas naša djeca u prosjeku provode 30 sati tjedno u javnim školama, gdje ih se uči idejama koje su dijametralno suprotne biblijskim istinama, kao što je evolucija, prihvaćanje homoseksualnosti itd. Onda dolaze kući na sljedećih 30 sati tjedno i provode vrijeme ispred TV-a koji je prepun nepristojnih reklama i nepriličnih komedija ili se „povezuju“ s prijateljima na Facebooku, provodeći sate na internetu, dopisujući se s drugima ili igrajući igrice. Za razliku od toga, vrijeme koje tjedno provode na biblijskom satu u crkvi traje 45 minuta. Nije čudo da naša mladež odlazi od kuće bez kršćanskog svjetonazora. Ne samo da nisu dobro utemeljeni u vjeri, već ih se također ne uči da se služe inteligencijom i ispitaju stavove skeptika koji će neminovno izazvati njihovu vjeru. Većina tih studenata nisu spremni ići na sveučilišne satove gdje su više od polovice sveučilišnih profesora neprijateljski raspoloženi prema kršćanima i koriste svaku priliku da omalovaže njih i njihovu vjeru.

Nema sumnje da je ključni čimbenik u tome ostaju li mladi ljudi odlučni u svojoj kršćanskoj vjeri ili od nje odstupaju utjecaj njihovih roditelja. Kao što Izreke kažu: „Odgajaj dijete putu kojim mu je ići; pa i kad ostari, neće odstupiti od njega“ (Izreke 22,6 VB). Jedno je posebno istraživanje otkrilo da kada su oba roditelja vjerna i aktivna u crkvi, 93 posto njihove djece ostaje vjerno. Kada je samo jedan roditelj vjeran, 73 posto njihove djece ostaje vjerno. Kada nijedan roditelj nije osobito aktivan, samo 53 posto njihove djece ostaje vjerno. U slučajevima kada oba roditelja nisu uopće aktivna i samo ponekad pohađaju crkvu, postotak pada na samo 6 posto.

Današnji tinejdžeri su u sukobu sa samima sobom u vezi toga kako se kršćanstvo uklapa u svjetska konkurentska uvjerenja. Relativističke izjave poput: „Ti imaš svoju istinu, a ja imam svoju“ ili „Isus je bio samo jedan od mnogih duhovnih vođa“ prihvaćaju se u našem društvu. Naši bi tinejdžeri trebali biti u stanju otići od kuće potpuno obučeni u tome kako odgovoriti njihovim svjetovnim prijateljima. Trebali bi biti potpuno spremni dati razlog za nadu koja je u njima (1. Petrova 3,15): Postoji li doista Bog? Zašto dozvoljava bol i patnju u svijetu? Je li Biblija stvarno istinita? Postoji li apsolutna istina?

Što se tiče znanja zašto vjeruju u tvrdnje kršćanstva, naši mladi ljudi moraju biti bolje opremljeni od onih koji imaju neke druge sustave vjerovanja. I to ne samo radi sebe, već i radi onih koji preispituju njihovu vjeru. Kršćanstvo je stvarno; ono je istinito. I te istine trebaju biti ukorijenjene u svijesti naših mladih. Naša mladež treba biti pripremljena za intelektualno izazovna pitanja i duhovna suprotstavljanja na koja će naići nakon napuštanja doma. Čvrst program apologetike, proučavanje kako obraniti istinu, od vitalne je važnosti u pripremi mladih da znaju i brane vjerodostojnost Biblije i autentičnost svoje kršćanske vjere.

Crkva treba dobro preispitati svoje programe za mlade. Umjesto da ih zabavljamo sa skečevima, bendovima i videima, moramo ih naučiti Bibliju s logičnim, istinitim i kršćanskim svjetonazorom. Frank Turek, dobro poznati kršćanski autor i predavač apologetike, u vezi rješavanja problema otpadanja naše mladeži od vjere, kaže ovako: „Nismo uspjeli prepoznati da je ono čime ih pridobivamo…također i ono za što ih pridobivamo.“

Roditelji koji su kršćani i naše crkve trebaju činiti bolji posao u razvoju srca i umova naše mladeži koristeći Riječ Božju (1. Petrova 3,15; 2. Korinćanima 10,5).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Zašto toliki mladi ljudi otpadaju od vjere?