Upućuje li nas Biblija na opraštanje i zaboravljanje?


Pitanje: Upućuje li nas Biblija na opraštanje i zaboravljanje?

Odgovor:
Izraz „oprosti i zaboravi" ne nalazi se u Bibliji. Međutim, postoje brojni stihovi koji nam zapovijedaju da „opraštamo jedni drugima" (npr. Matej 6,14 i Efežanima 4,32). Kršćanin koji nije spreman opraštati drugima dovodi u pitanje svoje zajedništvo s Bogom (Matej 6,15) i može požeti gorčinu i izgubiti nagrade (Hebrejima 12,14-15; 2. Ivanova 1,8).

Oprost je odluka volje. Budući da nam Bog zapovijeda da opraštamo, svjesno se moramo odlučiti na poslušnost Bogu i opraštanje. Počinitelj možda ne želi oprost i možda se nikada neće promijeniti, ali to ne negira Božju želju da posjedujemo duh opraštanja (Matej 5,44). U idealnom slučaju prijestupnik će tražiti pomirenje, ali ako i ne traži, onaj koji je povrijeđen svejedno može donijeti odluku da oprosti.

Naravno, nemoguće je doista zaboraviti grijehe koji su počinjeni protiv nas. Ne možemo selektivno „izbrisati" događaje iz naše memorije. Biblija kaže da se Bog „neće više spomenuti" naše zloće (Hebrejima 8,12). Ali Bog je i dalje sveznajući. Bog se sjeća da smo „svi sagriješili te lišeni slave Božje" (Rimljanima 3,23). No, nakon oproštenja pozicionirano (ili sudski) smo opravdani. Nebo je naše, kao da nikada nismo počinili grijeh. Ako mu pripadamo po vjeri u Krista, Bog nas ne osuđuje zbog naših grijeha (Rimljanima 8,1). U tom smislu Bog „oprašta i zaboravlja".

Ako „oprosti i zaboravi" znači: „Odlučujem oprostiti prijestupniku radi Krista i nastaviti sa svojim životom", onda je to mudar i pobožan način postupanja. Što je više moguće, trebamo zaboraviti ono što je iza nas i težiti ka onome što je pred nama (Filipljanima 3,13). Trebamo opraštati jedni drugima „kao što i Bog u Kristu oprosti nama" (Efežanima 4,32). Ne smijemo dopustiti da korijen gorčine proklija u našim srcima (Hebrejima 12,15).

Međutim, ako „oprosti i zaboravi" znači: „Ponašat ću se kao da se grijeh nikada nije dogodio i živjeti kao da ga se ne sjećam", tada možemo naići na probleme. Na primjer, žrtva silovanja može odlučiti da će oprostiti silovatelju, ali to ne znači da bi se trebala ponašati kao da se taj grijeh nikada nije dogodio. Biblija ne uči da provodimo vrijeme s nasilnikom, pogotovo ako se ne kaje. Oproštenje podrazumijeva da više ne držimo grijeh protiv osobe, ali oprost nije isto što i povjerenje. Mudro je poduzeti mjere predostrožnosti, a ponekad se mora promijeniti dinamika odnosa. „Pametan vidi zlo, i sakrije se; a priprosti idu dalje te primaju kaznu" (Izreke 22,3). Isus je rekao svojim sljedbenicima da budu „mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi" (Matej 10,16). U kontekstu održavanja društva s nepokajanim grešnicima, moramo biti „bezazleni" (spremni oprostiti), a istovremeno „mudri" (biti oprezni).

Idealno je oprostiti i zaboraviti. Ljubav ne uzima za zlo (1. Korinćanima 13,5) i pokriva mnoštvo grijeha (1. Petrova 4,8). Međutim, promjena srca je Božja stvar, i dok prijestupnik ne doživi istinsku, nadnaravnu promjenu srca, mudro je ograničiti razinu povjerenja koju netko polaže u tu osobu. Oprez ne znači da nismo oprostili. To jednostavno znači da nismo Bog i da ne možemo vidjeti srce te osobe.

English


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Upućuje li nas Biblija na opraštanje i zaboravljanje?

Saznajte kako ...

provesti vječnost s Bogom



primiti oprost od Boga