Može li se kršćanin odreći spasenja?



Pitanje: Može li se kršćanin odreći spasenja?

Odgovor:
Kratak odgovor na ovo pitanje jest ne, pravi kršćanin se ne može „odreći“ spasenja. Začudo, postoje oni koji se slažu s tim da kršćanin ne može „izgubiti“ svoje spasenje, a ipak vjeruju da se spasenje može „vratiti“ Bogu. Oni koji podupiru ovo gledište čitat će Rimljanima 8,38-39 i reći da, iako nas ništa izvan nas ne može odvojiti od Boga, mi sami našom slobodnom voljom možemo odlučiti odvojiti same sebe od Boga. To ne samo da nije biblijski, već prkosi svakoj logici.

Da bismo razumjeli zašto nije moguće odreći se svog spasenja, moramo shvatiti tri stvari: Božju prirodu, ljudsku prirodu i prirodu samog spasenja. Po prirodi, Bog je Spasitelj. Trinaest puta samo u Psalmima, Bog nam se obraća kao Spasitelj čovjeka. Sam Bog je naš Spasitelj; nitko nas drugi ne može spasiti, i ne možemo sami sebe spasiti. „Ja, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja“ (Izaija 43,11 VB). Nigdje se u Bibliji Bog ne prikazuje kao Spasitelj koji ovisi o utjecaju onih koje spašava. Ivan 1,13 jasno ističe da oni koji pripadaju Bogu nisu nanovo rođeni od svoje vlastite volje, već od Božje volje. Bog spašava po svojoj volji i svojoj moći. Njegova volja nikada se ne može osujetiti, i Njegova moć je neograničena (Daniel 4,35).

Božji plan spasenja ispunio je Isus Krist, utjelovljeni Bog, koji je došao na zemlju „potražiti i spasiti što bijaše izgubljeno“ (Luka 19,10). Isus je jasno izjavio da nismo mi izabrali Njega, nego je On izabrao nas i postavio nas da idemo i donosimo plod (Ivan 15,16). Spasenje je dar Božji po vjeri u Krista, koji je dan onima koje je prije postanka svijeta predodredio da ga prime i koji su zapečaćeni Duhom Svetim u tom spasenju (Efežanima 1,11-14). To isključuje ideju da čovjek može svojom vlastitom voljom spriječiti Božji plan da ga spasi. Bog ne bi predodredio nekoga da primi dar spasenja, samo kako bi Njegov plan uništio netko tko će se odreći tog dara. Božje sveznanje i predznanje bi takav scenarij učinili nemogućim.

Čovjek je, po prirodi, moralno iskvareno biće koje ni na koji način ne traži Boga. Dok mu Duh Sveti ne promijeni srce, neće tražiti Boga niti to može. Božja Riječ mu je nerazumljiva. Čovjek koji nije nanovo rođen je nepravedan, beskoristan i varljiv. Njegova su usta puna kletve i gorčine, njegovo srce je sklono krvoproliću, nema mira i nema straha Božjega pred njegovim očima (Rimljanima 3,10-18). Takav čovjek nije sposoban spasiti samoga sebe ili čak vidjeti potrebu za spasenjem. Tek nakon što je postao novo stvorenje u Kristu njegovo srce i um su se okrenuli prema Bogu. Sada vidi istinu i razumije ono što je duhovno (1. Korinćanima 2,14; 2. Korinćanima 5,17).

Kršćanin je onaj koji je otkupljen od grijeha i stavljen na put prema nebu. On je novo stvorenje, i njegovo srce se okrenulo Bogu. Njegova stara narav je nestala, nema je više. Njegova nova narav nema želju odreći se svog spasenja i vratiti se onom starom čovjeku, isto kao što primatelj transplantiranog srca ne bi želio vratiti svoje novo srce u zamjenu za staro, bolesno srce. Koncept kršćanina koji se odriče svog spasenja je nezamisliv i nije biblijski.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Može li se kršćanin odreći spasenja?