Odnos sa svekrvom/punicom...?



Pitanje: Odnos sa svekrvom/punicom...?

Odgovor:
Svekrva/punica koja se miješa u tuđe poslove, koja je dominantna, voli kontrolirati i nameće se u živote svoga sina/kćeri i snahe/zeta u Bibliji se naziva „nametljivcem“ (1. Timoteju 5:13). Značenje grčke riječi koja se u 1. Timoteju prevodi kao „nametljive“ označava samoproglašenog nadglednika nad tuđim poslovima. Nadgledništvo je nešto u što se neke svekrve/punice upuštaju, ili ih se za to barem optužuje. Takvo ponašanje je dosadno, dovodi do frustracije i suprotstavlja se Božjem naumu za obitelj.

Očigledno, dinamika je u svakoj situaciji drukčija. Jedna svekrva/punica može to raditi zato što joj nitko drugi u obitelji nije postavio ograničenja. Zato postane dominantni „nasilnik“. Moguće je da ona ni ne shvaća koliko je nametljiva i koliko voli kontrolirati. Njoj samoj to se može činiti kao iskaz „ljubavi“. Ako je tako, onda će možda razgovor „od srca k srcu“ pomoći da se stvari promijene. Ukoliko ona uspije razumjeti što čini, ali svejedno nastavi to činiti i nakon što ju se zamoli da prestane, onda se tu više ništa ne može učiniti.

Bez obzira s koje strane obitelji dolazi ta smetnja, tu se radi o napadu na svetost braka i kršenju naredbe da prilikom stupanja u brak muškarac i žena „ostave i prionu“ (Postanak 2:23-24). Muškarac i žena ostavljaju svoje obitelji i stvaraju novu obitelj, te trebaju voljeti i štititi jedno drugo. Muž koji dozvoljava svojoj majci ili punici da se miješa u njegov brak ne živi u skladu sa zapovijedi danoj muževima u Efežanima 5:25-33. Potrebno je postaviti ograničenja i onda ih se pridržavati, bez obzira na pruženi otpor. Stvar je u tome što se ljudi ponašaju prema nama onako kako im mi dozvoljavamo. Ako im dozvolimo da gaze svetost naše obitelji, onda će oni to i činiti. Nitko, pa čak ni naša šira obitelj, nema pravo upasti u privatnost našega doma, a mužu pripada odgovornost da čuva tu privatnost. On bi trebao u blagosti – ali čvrsto – objasniti svojoj punici što radi krivo, te joj dati do znanja da se takvo ponašanje neće tolerirati. Trebao bi je podsjetiti da mu je Bog dao odgovornost za njegovu obitelj, te da bi on bio neposlušan Bogu kada bi njoj predao dio njegove odgovornosti. Također bi joj trebao reći da ju on i njegova žena još uvijek vole, ali da se njihov odnos promijenio i da je on sada glavni. To je Božji naum za obitelj, i tako će i biti. Nakon toga, bračni par mora stajati čvrsto u svojoj odluci.

Što možemo učiniti u vezi naše reakcije na uplitanje naše svekrve/punice u naš život? Možemo joj ne dozvoliti da nam ukrade mir. Možda ne možemo promijeniti način na koji se drugi ponašaju, ali možemo odlučiti kako ćemo se mi ponašati. Možemo dozvoliti da djela drugih ljudi utječu na naše raspoloženje, ili možemo odlučiti da ćemo to predati Bogu i dozvoliti mu da to upotrijebi kako bi nas duhovno osnažio. Upravo naš odaziv na takvu situaciju raspiruje našu frustraciju. Samo mi možemo prestati trošiti svoje živce tako što ćemo dozvoliti da djela naše svekrve/punice odlučuju o našem miru. Njezino ponašanje nije naša odgovornost, ali naš odgovor jest.

Prema roditeljima i svojti treba se odnositi s ljubavlju i poštovanjem, ali ne smijemo dozvoliti emocijama da upravljaju nama. Najbolji način na koji se možemo osloboditi neprijatelja jest da ga privolimo da postane naš saveznik. To se uspijeva po Božjoj milosti. Kršćani mogu uvijek pružiti milost oprosta (Efežanima 4:32). Možda to neće spriječiti svekrvu/punicu da se miješa u njihov život, ali će biti izvor snage i mira da se mogu održati (Efežanima 6:11-17). Jedino mjesto gdje možemo pronaći pravi mir u srcu jest osobni odnos s Bogom kroz Krista. Jedino tada možemo počinuti u njegovu miru.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Odnos sa svekrvom/punicom...?