Pitanje
Što Biblija kaže o nepravdi?
Odgovor
Biblija ima puno toga za reći na temu nepravde. Znamo da je Bog naklonjen pravdi; znamo da je On protiv nepravde, čak i u najosnovnijim terminima. Autor Mudrih izreka to spominje: „Nejednaki utezi gadost su GOSPODINU, i lažna tezulja nije dobra“ (Izreke 20,23). Pravda je temelj Božjeg prijestolja (Psalam 89,14), i Bog ne odobrava pristranost, bilo da govorimo o ponderiranoj vagi ili nepravednom pravnom sustavu (Levitski zakonik 19,15; Jakovljeva 2,8-9). Postoje mnogi drugi stihovi, kako u Starom tako i u Novom zavjetu, koji nam daju predodžbu o Božjem gađenju prema nepravdi (2. Ljetopisa 19,7; Job 6,29; 11,14; Izreke 16,8; Ezekiel 18,24; Rimljanima 9,14).
Izaija je živio u vrijeme kada se Juda borila pod teretom nepravde: „Pravo se odvratilo i pravda stoji daleko, jer je istina pala na ulici i pravičnost ne može ući. Jest, istina se izjalovila, a onaj tko odstupa od zla, sâm sebe čini plijenom: GOSPODIN je to vidio, i nije mu se svidjelo to što nije bilo pravice“ (Izaija 59,14-15). Božja poruka za njih bila je jednostavna: „Učite se činiti dobro: tražite pravdu, olakšajte ugnjetenome, obranite siroče, zauzimajte se za udovicu“ (Izaija 1,17). Kasnije im Bog govori da „odriješe teška bremena“ nepravde (Izaija 58,6; usp. Psalam 82,3), ukazujući da je nepravda oblik ropstva i ugnjetavanja.
U Jakovljevoj poslanici vidimo dublje u Božje srce u pogledu nepravde. Bog nije sitničav ili obuzet. Ne vrednuje pravdu samo radi reda. U pitanju su dublja pitanja. U Jakovljevoj 2 vidimo raspravu o pristranosti. Jakov govori skupini vjernika koji su procjenjivali ljude na svom okupljanju prema njihovom društvenom statusu. U ljudskom srcu nepravda je znak pristranosti, osuđivanja i nedostatka ljubavi. Kada nastojimo biti pravedni prema vlastitim ljudskim mjerama, uvijek zaboravljamo Božju mjeru: savršenstvo. Sve što je manje od savršenstva za Boga je vaga izvan ravnoteže.
Svaki je čovjek zbog pada nepravedan. Radimo puno neskladnih stvari. Činimo greške, mijenjamo mišljenja, radimo i govorimo ono što je potpuno kontradiktorno. Kao što Jakov kaže: „Jer svi u mnogočemu griješimo“ (Jakovljeva 3,2). Nepravda prožima naše živote, jer sudimo nepravedno i mjerimo druge prema drugačijim standardima od onih kojih smo se sami spremni pridržavati.
Jedini način da se doista izbjegne nepravda je prvo prihvatiti da je Bog savršeno pravedan i da su ljudi sami po sebi nepravedni, tj. manje savršeni, a zatim prihvatiti Božju pravednost (1. Ivanova 1,5-9). Tek kada se više ne bavimo time da sebe učinimo pravednima, možemo vjerovati Onome koji opravdava bezbožnike (Rimljanima 4,5). Tada kao Božja djeca možemo jasno vidjeti kako se protiv nepravde oko nas boriti milosrdnim stavom (Mihej 6,8; Jakovljeva 1,27).
Isus je potpuno pravedan; u Njemu nema nikakve nepravde. Zbog svoje savršenosti, Isus može pružiti istinsku pravdu. Zapravo, „Otac ne sudi nikoga, nego je sav sud predao Sinu“ (Ivan 5,22). Radujemo se vremenu kada će pravednost i pravda doći na red, a nepravda biti zauvijek iskorijenjena: „Jačanju njegove vlasti i miru neće biti kraja na prijestolju Davidovu i nad njegovim kraljevstvom, da ga uredi i da ga utvrdi sudom i pravicom od sada i dovijeka. To će učiniti revnost GOSPODINA nad vojskama“ (Izaija 9,7).
English
Što Biblija kaže o nepravdi?
