Što Biblija kaže o nedostatku molitve?



Pitanje: Što Biblija kaže o nedostatku molitve?

Odgovor:
Molitva je krvotok kršćanskog hoda s Bogom. Molitva nas povezuje s Bogom, molitva je aktivan način da volimo i povezujemo se s drugima, a molitva u srcu molitelja ostavlja mjesta za Božji disciplinirajući glas. Biblija kaže da „neprestano molimo" (1. Solunjanima 5,17), stoga je sve osim kontinuiranog stava molitve i zajedništva s Bogom grijeh. Sve što prekida našu vezu s Bogom ili dovodi do oslanjanja na sebe jest pogrešno.

Na postupke Adama i Eve u Postanku 3 mogli bismo gledati kao na vrstu nedostatka molitve. Jedu s drveta spoznaje dobra i zla i previše ih je sram razgovarati s Gospodinom dok im dolazi u susret u vrtu. Odvojeni su od Boga u svom grijehu; prekida se njihova komunikacija s Njim. „Nedostatak molitve" Adama i Eve bio je grijeh, a uzrokovan je grijehom.

Možete li zamisliti da netko tvrdi da vam je najbolji prijatelj, a da nikada s vama ne razgovara? Kakvo god prijateljstvo bilo, sigurno bi bilo zategnuto. Slično tome, odnos s Bogom osiromašen je i iscrpljen bez komunikacije. Nedostatak molitve oprečan je dobrom odnosu s Bogom. Božji će ljudi imati prirodnu želju za komunikacijom sa svojim Gospodinom. „Izjutra ćeš, GOSPODE, glas moj čuti, izjutra ću tebi molitvu upraviti i čekati na te" (Psalam 5,3). Biblijske zapovijedi da molimo popraćene su divnim obećanjima: „Blizu je GOSPOD svima koji ga zazivlju, svima koji ga zazivlju u istini" (Psalam 145,18).

Krist je naš najbolji primjer kako voditi puni molitveni život. On sam bio je čovjek molitve (vidi Luka 3,21; 5,16; 9,18. 28; 11,1) i učio svoje sljedbenike da se mole (Luka 11,2-4). Ako je Sin Čovječji vidio osobnu potrebu za molitvom, koliko više bismo trebali vidjeti istu potrebu u sebi?

Nedostatak molitve ignorira dar zagovora kojeg nam je Bog dao. Pozvani smo moliti za svoju braću i sestre u Kristu (Jakovljeva 5,16). Pavao je često tražio molitve Božjeg naroda u svoje ime (Efežanima 6,19; Kološanima 4,3; 1. Solunjanima 5,25) i bio vjeran u molitvi za njih (Efežanima 1,16; Kološanima 1,9). Prorok Samuel vidio je molitve u ime izraelskog naroda kao nužan dio svoje službe: „A ja, daleko bilo od mene da zgriješim GOSPODU prestavši moliti za vas i poučavati vas dobru i čestitu putu" (1. Samuelova 12,23 ). Prema Samuelu nedostatak molitve je grijeh.

Nedostatak molitve je protivljenje Božjoj zapovijedi da volimo druge. I ne da samo da molimo za ljude za koje se lako moliti. „Zaklinjem dakle prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, zastupanja, zahvalnice za sve ljude" (1. Timoteju 2,1). Isus nam govori da se moramo moliti i za one koji nas progone (Matej 5,44). To je Kristova poruka, da volimo i podupremo molitvom sve, čak i one koje je teško voljeti.

Molitva ostavlja mjesta za Božji glas koji nas ispravlja. Nedostatak molitve slabi našu sposobnost da čujemo Krista kad našem duhu šapće riječi ispravljanja ili osvjedočenja. Hebrejima 12,2 nas podsjeća da je Krist „začetnik i dovršitelj vjere". Bez Njegovog Duha koji živi u našim srcima bili bismo na teškom putu i slijedili vlastite prosudbe. Dok se molimo da se Božja volja izvrši „kako na nebu, tako i na zemlji" (Matej 6,10), otkriva se protivljenje našoj vlastitoj volji.

Matej 26,41 nudi još jednu opomenu: „Bdijte i molite da ne dođete u iskušenje!" Nedostatak molitve zamračuje naša srca iskušenjima koja nas okružuju i vode ka daljnjem grijehu. Postajemo mudri za putove svog srca samo kroz prosvjetljenje i vodstvo Duha. I samo su u snazi Duha naše molitve učinkovite (vidi Rimljanima 8,26-27).

Molitva je naš konopac za spas i veza s Bogom. Krist je u svom hodu na zemlji pokazao suprotno od nedostatka molitve i oblikovao život ispunjen molitvom.

English


Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu
Što Biblija kaže o nedostatku molitve?

Saznajte kako ...

provesti vječnost s Bogom



primiti oprost od Boga